Konji i jahanje

zorion

Moderator
Registracija
27-04-2014
Poruke
475
Reakcije
283
Lokacija
Spol
Jahanje ima dokazano pozitivan uticaj na cijeli organizam. Posebno ne smijemo zanemariti izuzetan uticaj na psihu, intelekt i osjećanja. Pročitajte u nastavku koji su to korisni efekti terapijskog jahanja, hipoterapije i jahanja za osobe sa posebnim potrebama.

Koristite linkove da preskočite direktno na pojedine teme:

Fizikalni efekat jahanja
Emocionalno saznajni efekat jahanja
Socijalni efekat jahanja konja
Rekreativno jahanje
Terapijsko jahanje
Hipoterapija
Jahanje za osobe s posebnim potrebama

Fizikalni efekat jahanja: poboljšanje ravnoteže, koordinacije i reakcija, poboljšano držanje, opuštanje, spoznaja svog tijela i uspostavljanje kontrole, regulisanje mišićnog tonusa, povećanje pokretljivosti karličnog dijela što utiče na pokretljivost kukova i pomaže ravnoteži kičme, stabilizacija i mobilizacija glave, tijela i udova, olakšano učenje samostalnog sjedenja, stajanja i hodanja.

Emocionalno saznajni efekat: poboljšanje koncentracije, povećanje motivacije, prihvatanje, prepoznavanje i prevazilaženje strahova, jačanje osjećaja povjerenja i vjera u sopstvene sposobnosti, smanjenje frustracija, osjećaj zadovoljstva.

Socijalni efekat jahanja konja: učenje pravilnih reakcija u ponašanju, izgradnja osjećaja odgovornosti, prepoznavanje i poštovanje zajednički postavljenih pravila, učenje kompromisa, učenje primanja i davanja pomoći, smanjenje agresivnosti, izgradnja prijateljstva i uspostavljanje povjerenja u odnosu na konja, terapeuta i prema drugim jahačima.

3lgfoAI.png
 
REKREATIVNO JAHANJE
Rekreativno jahanje obuhvata brojne oblike jahanja za osobni užitak. Jaše se najčešće na otvorenom prostoru, prirodnim terenima.

Jahanjem kao oblikom rekreacije može se započeti neovisno o starosnoj dobi, te se njime može baviti cijeli život. U razdoblju otuđenosti od prirode, jahanje omogućava svojevrstan povratak prirodi, u smislu blagodatnog kontakta sa životinjama i okolišem, jer ono potiče zdrav i prirodan način života.

Jahanje opušta i razgrađuje nagomilani stres. Kao oblik rekreacije koristi cjelokupnom zdravlju, te podiže nivo svih psihofizičkih sposobnosti, posebno psihomotornih i kognitivnih, pa čovjek postaje zadovoljniji sobom i svojim tijelom.

Jahanjem se jačaju tjelesna muskulatura, kičma, zglobovi i vezivno tkivo. Ono potiče i usklađuje motoričko funkcioniranje, koordinaciju pokreta te sveopštu tjelesnu pokretljivost. Potiče disanje, funkcionisanje srca i krvnog sistema, te poboljšava probavu.

Zahvaljujući jahanju, čovjek može biti i ostati aktivan uprkos ograničenjima u pokretljivosti, koja mogu nastati uslijed bolesti ili procesa starenja, te se tako smanjuje ili potpuno eliminiše osjećaj socijalne izoliranosti i manje vrijednosti.

Uz to, emocionalna povezanost sa životinjom, te briga za konja, hranjenje, čišćenje i njega, kao neodvojivi i sam po sebi razumljivi dio rekreacijskog jahanja, predstavljaju posebno zadovoljstvo.

TERAPIJSKO JAHANJE
Terapijsko jahanje je rehabilitacioni program koji obuhvata pedagoške, psihološke, psihoterapeutske, rehabilitacijske i socijalno – integrativne efekte, pomoću posebnog treninga i obučenog konja, kod djece i odraslih sa različitim ometenostima. Izvodi ga instruktor terapijskog jahanja uz pomoćnike i terapeuta koji je u ulozi savjetnika.

Koristi se prvenstveno kod sljedećih indikacija: cerebralna paraliza, amputacije, artritis, moždani udar, multipla skleroza, mišićna distrofija, povrede kičme, oštećenje vida, sluha i govora, duševna ometenost, teškoće u učenju, saznajne teškoće, problemi na socijalnom i emotivnom području.

Na sva ova stanja se može pozitivno uticati kroz emotivnu povezanost s konjem, namjenskim vježbama i radom u grupi.

HIPOTERAPIJA
Hipoterapija je posebna fizioterapeutska metoda. Konj je u ovom slučaju sredstvo jer glavnu ulogu ima njegovo trodimenzionalno kretanje. Impulsi kretanja konjskih leđa u hodu odgovaraju impulsu kretanja čovjeka u hodu (90-110 impulsa /min).

Prepisuje je ljekar koji i prati stanje pacijenta, a izvodi fizioterapeut koji je obučen na području hipoterapije - hipoterapeut. Izvodi je kao individualnu terapiju, a potreban mu je pomoćnik koji vodi konja i pomoćni terapeut kod teže ometenih osoba.

Zadatak hipoterapeuta je usklađivanje pacijenta kretanju konja, obzirom na zahtjeve odnosno željeni efekat. Terapija djeluje tjelesno, emocionalno, duševno i socijalno.

Neke od medicinskih indikacija za hipoterapiju: spastičnost, multipla skleroza, hipotoničnost, cerebralna paraliza, multipla skleroza, spina bifida, poliomielitis, parkinsonova bolest, rehabilitacija poslije saobraćajnih nesreća, rehabilitacija poslije bolesti srca i krvnih sudova.

JAHANJE ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA
U poređenju sa hipoterapijom i terapijskim jahanjem, više je usmjereno ka sportu. Osobe sa posebnim potrebama, uz saglasnost ljekara, mogu da nastave da se bave jahanjem u smislu bavljenja sportom.

Jahanje za osobe sa posebnim potrebama izvodi instruktor jahanja, posebno obučen na području jahanja za osobe sa posebnim potrebama.

Dobro školovan jahač, uz upotrebu pomoćne opreme koja kompenzuje hendikep i dobro obučenog konja, može jahati na istom nivou kao zdrava osoba.
 
Kao mali smo jahali kod rođaka na selu. Iako smo se bojali lijepa je uspomena.

HvjtxUx.png


A ovo se zove savršen tajming. :D
 
gVZlEuI.png
Vozači oprez: Divlji konji na putu! | Kako je saopšteno iz MUP-a Kantona 10, na prijevoju Borova glava, na dionici puta Livno-Tomislavgrad-Kupres, divlji konji u potrazi za solju u ranim jutarnjim i večernjim satima silaze na cestu, pa se upozoravaju vozači koji koriste ovu saobraćajnicu da budu oprezniji tokom zimskih dana.

- Postoje saobraćajni znakovi koji upozoravaju na konje na Kruzima, a koji su postavljeni od strane Turističke zajednice Kantona 10, ali vozači često previde te znakove upozorenja - kazao je za Fenu glasnogovornik kantonalnog MUP-a Ivica Vrdoljak, upozoravajući još jednom vozače da voze oprezno preko prijevoja Borova glava, posebno u zimske dane kada kantonalni cestari posipaju so zbog leda na saobraćajnicama. (RSa, Ptice.info)
 
Predivne životinje.

U početku te strah popeti se da jašeš, a kasnije je ugođaj vrhunski.
 
Kao dijete sam najviše volio pse i konje. Priznajem, ljubav prema pticama je došla kasnije.
 
U prepunoj sarajevskoj Vijećnici proglašeni su pobjednici izbora za najbolju fotografiju festivala Fotografija godine BiH 2014.

U kategoriji "Priroda" nagradu je osvojio Ajbar Mujanović sa fotografijom "Escape" koju je predsjednik žirija odabrao i kao ukupnog pobjednika, odnosno fotografiju kojoj se pridružuje Grand Prix priznanje.

Nagrada je vrijedan aparat CANON EOS 5D Mark III, poklon kompanije Canon Bosna i Hercegovina, kao i statua. (Klix.ba)

HpGB8LG.png
 
Pravo mjesto i pravi momenat. :thumbsup:
 
Prvi put u historiji jahačkog sporta u BiH održano takmičenje u dresurnom jahanju
U Konjičko rekreativnom centru "Pegasos" u Ahatovićima prvi put u historiji jahačkog sporta Bosne i Hercegovine održano je takmičenje u dresurnom jahanju.

Q5WqATF.png


Pred sudijama iz Srbije i Francuske nastupili su takmičarski parovi iz cijele BiH u kategorijama djece, juniora i seniora. Posjetioci su imali priliku uživati u vrhunskom konjičkom spektaklu, ali i družiti se sa ovim prelijepim životinjama.

Takmičenje je održano pod pokroviteljstvom Saveza konjičkih organizacija BiH, a u tehničkoj organizaciji Konjičkog kluba "Pegasos" Sarajevo. Ukupno je bilo 20. startova u četiri kategorije. Nastupili su klubovi iz Sarajeva i Banje Luke. U prvom kolu takmičenja su ostvareni sljedeći rezutati:

Mladi konj:
1. Jahač: Nina Jašarević, konj: Donyana De Saltera (KK Pegasos)
2. Jahač: Majda Bešlija, konj: Al Noor Luna (KK Pegasos)
3. Jahač: Lamija Godinjak, konj: Argo, (KK Pegasos)

Djeca:
1. Jahač: Maša Macić, konj: Donna (KK LFP)
2. Jahač: Asja Puzić, konj: Gypsy Šarac (KK Pegasos)
3. Jahač: Nika Vujošević, konj: Penniak Zaid (KK Pegasos)

Juniori:
1. Jahač: Iman Prcić, konj: Giston Gidran (KK Pegasos)
2. Jahač: Lamija Godinjak, konj: Penniak Zaid (KL Pegasos)
3. Jahač: Adna Tupković, konj: Donna (KK LFP)

Seniori:
1. Jahač: Adi Hanić, konj Penniak Zaid (KK Pegasos)
2. Jahač: Katarina Jovanović, konj: Texas (KK Paddock)
3. Jahač: Draga Petrović, konj: Jala (KK Paddock)

- Za vrhunsku atmosferu najviše su zaslužni jahači koji su pokazali izuzetan sportski duh i publika koja je od prvog do posljednjeg momenta, bodrila sve jahače. Drugo kolo Kupa se održava u Banjoj Luci (K.K. Paddock), a treće, i posljednje, ponovo u Sarajevu u oktobru - rekla je za Klix.ba Senada Muratović, sekretar takmičenja.

Dresurno jahanje smatra se najvišim dostignućem uvježbanosti konja i "umjetnošću konjičkog sporta", te se koristi kao temelj za sve druge discipline. Na takmičenjima, od konja i jahača se očekuje da izvedu serije unaprijed određenih figura, a sudije ocjenuju tačnost, preciznost i uvježbanost konja i jahača. Visoku kvalitetu odaju lakoća, sklad, sloboda i pravilnost načina kretanja. (Klix, Ptice.info)
 
Želim vam da to pretvorite u tradiciju.
 
Konj (Equus caballus)
sPmX5o0.png
Konj (Equus caballus) je veliki kratkodlaki sisar duge grive i repa, pripitomljen od davnina. Koristi se najviše za jahanje ili prijenos tereta.

Za ženku konja koristi se naziv kobila, a za mladunče ždrijebe i ome. Nekastrirani spolno zreli konj naziva se pastuh.

Konji imaju različitu boju kože i dlake. Najčešće su crna, riđa, kestenjasta, crvenkasto-smeđa, bež i bijela. S bojom su povezani i nazivi: vranac, bijelac, šarac, riđan, sivac. Takozvani smeđi konji ustvari su gotovo crni sa svijetlijim područjem oko njuške, očiju i na nogama. Riđa uključuje nekoliko nijansi smeđe, što znači i crvenu, žutosmedu i crvenkastožutu. Takvi konji imaju crnu grivu i repove, i uglavnom crne gležnjeve. Jednake boje su i kestenjasti, ali bez crnih oznaka. Svijetlije kestenjasti konji su crvenkastosmeđi. Mnogi su konji bež ili bronzane boje ili pokazuju postepeni prijelaz te dvije boje, s grivom i repovima srebrne boje ili boje lana. Bijela boja konja mješavina je sive i potpuno bijele boje, dok se sivi konji rađaju kao smeđi, ali vremeom dobijaju bijelu dlaku.

LmNlS0l.gif
Konji su po prirodi brzi trkači, koji se u krdima okupljaju na otvorenim prostorima. Imaju velik kapacitet pluća i duge noge. Kad je konj u galopu ima trenutaka kada mu nijedna od četiri noge ne dodiruje tlo.

Biljojedi su. Svaki bi konj trebao dnevno pojesti 1 kg suhe trave na 45 kg tjelesne težine. Zbog velike količine biljne hrane u ishrani imaju veoma dugo crijevo.

Konj koji se koristi za parenje naziva se rasplodni pastuh. Kobile postaju spolno zrele između navršenih 15 mjeseci i dvije godine starosti i ostaju plodne u toku cijelog života. Uglavnom oždrijebe jedno mladunče, ali ni dvojke nisu rijetke. Ždrijebe sisa do navršenih šest mjeseci života. Prosječni životni vijek konja iznosi 20 do 30 godina.

Pripadnici porodice konja mogu se međusobno razmnožavati. Tako se, npr, parenjem magarca i kobile dobije mula, a parenjem pastuha i magarice mazga. Mule i mazge ne mogu imati vlastito potomstvo, a zbog velike snage i izdržljivosti koriste se za rad od najstarijih vremena. Sporije su od konja, ali stabilnije na nogama.

Današnji konj pripada grupi Perissodactyla, zajedno sa nosorogom i tapirom, pripada kopitarima, odlikuje ih jedan nožni prst.

Tri su glavne grupe konja:
- tegleći konji - poput teških teretnih konja, visoki 183 cm u ramenima i teži od 1135 kg;
- lagahni konji - kao arapski, visok oko 150 cm;
- poniji - kao šetlandski, visok oko 150 cm. (Wikipedia, Ptice.info)
 
Izuzetno lijepa i korisna životinja.
 
Kod Prnjavora se nalazi jedina ergela lipicanera u BiH, osnovana 1946. godine
kR8SjGN.png
Ergelu rasnih konja lipicanera "Vučijak" kod Prnjavora, prema najavama resornog ministarstva entiteta Republika Srpska, čekaju bolji dani. Radi se o jedinoj ergeli lipicanera u Bosni i Hercegovini, koja je više od dvije decenije u finansijskim problemima, a iako su se vlasnici mijenjali, česte su bile situacije da konji gladuju, a radnici ne primaju plate.

Prethodne godine agonije očigledne su na svakom koraku na posjedu ergele, ali na svu sreću na stado koje broji 150 lipicanera teška situacija nije ostavila vidljivi trag, kao na ruiniranim objektima.

Ergelu “Vučijak” ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je za vrijeme najviših dnevnih temperatura. Dok su radnici tražili spas u hladu, većina konja je pasla na suncu. Radnici, iako nerado razgovaraju sa novinarima, kažu da konjima vrućine ni malo ne smetaju, jer bi se u suprotnom sklonili u hlad.

U štalama su bili zatvoreni pastuvi i kobile sa mladima, koje radnici puštaju u popodnevnim satima. Dok su kobile zavezane, ždrijebad se slobodno kreće po štali, a mnogi od njih radije vrijeme provode uz majke. Štale, iako su u lošem stanju i dalje svjedoče o boljim vremenima, s obzirom na to da su rađene namjenski, pa je u unutrašnjosti prijatno i tokom najvećih ljetnjih temperatura.

Ergela je osnovana 1946. godine, dekretom tadašnjeg Ministarstva odbrane NR BiH “za potrebe narodne vojske”, a ime je dobila po obližnjem uzvišenju Vučijak. Formirana je najvećim dijelom od rasplodnog materijala porijeklom iz ergela “Lipi” i “Đakovo” iz Hrvatske, dok manji dio vodi porijeklo iz ergele “Lipica” iz Slovenije.

Ergela je bila privatizovana, a s obzirom na to da novo rukovodstvo nije uspjelo da je održi, proglašen je stečaj 2008. godine. Vlada Republike Srpske je 2010. odlučila da ponovo vrati “Vučijak” u državno vlasništvo, otkupivši je na javnom nadmetanju, ali sve do zatvaranja stečajnog postupka preuzimanje vlasništva nije donijelo ništa dobro lipicanerima.

Zoran Kovačević, pomoćnik ministra poljoprivrede RS, za AA je izjavio da je završen stečajni postupak, te da je sada u toku registracija ergele kao javne ustanove, a u narednim danima trebalo bi da bude imenovan vršilac dužnosti direktora te upravni odbor. Imenovani v.d. direktora imaće zadatak da napravi poslovni plan za investicije i, naravno, uz podršku Ministarstva donijeće program srednjeročnog razvoja ergele i redoslijeda aktivnosti kako bi prije svega bili sanirani objekti u koje nije ulagano oko 50 godina.

Prema njegovim riječima, formiranjem javne ustanove ergela će poslati punopravni član Međunarodne organizacije za uzgoj lipicanskog konja tako da će moći tražiti finansijsku podršku prije svega za rekonstrukciju objekata, a sredstva koja su predviđena u budžetu RS će biti u najvećem dijelu za održavanje proizvodnje, ishranu konja te plate radnika.

Dodatni problem predstavlja i činjenica da ergela ima osnovno stado sa oko 150 grla, a cilj je da se ovaj broj svede na 80 do 90 grla, kako je predviđeno u stečajnom planu da bi se sačuvale sve linije i rodovi. Višak grla trebao bi biti prodat, ali dok je bio u toku stečajni postupak organizovano je nekoliko licitacija, na kojima i pored minimalne cijene nije bilo dovoljno zainteresovanih. Interesovanje postoji u susjednim zemljama, odakle su eksperti posjećivali ergelu i davali visoke ocjene za grla, ali BiH ne može izvoziti konje.

On smatra da je ipak težak period koji je nastupio iza otvaranja stečajnog postupka napokon prošao.

Objasnio je da u okruženju države u najvećoj mjeri finasiraju rad ergela, ali da postoji i niz poslovnih aktivnosti koje se nadovezuju na same konje, turistički sadržaji, škole jahanja, rad sa djecom koja imaju probleme u razvoju, sadržaji gdje se konji koriste za neke svečanosti i slično.

Kovačević očekuje da će procedura registracije javne ustanove biti završena vrlo brzo, a prvi prioritet je rekonstrukcija objekata, gdje je cilj da do zime bude završena bar sanacija, ukoliko ne bude moguće uraditi veće zahvate. Paralelno s tim tražiće izvore finasiranja da se ergela stavi u funkciju, prije svega da počne proizvodnja stočne hrane jer u ovom momentu se gotovo sva stočna hrana kupuje. (AA, Ptice.info)
 
Sve što čeka državu da se smiluje propada.
 
Livanjski divlji konji su jedinstvena atrakcija u Evropi
Ya0vapR.png
Podno planine Cincar nedaleko od Livna u Bosni i Hercegovini skoro pet desetljeća galopira veliko krdo od 400-tinjak divljih konja stapajući se u ambijent nepreglednih pašnjaka i šuma stvarajući tako jedinstven fenomen u ovom dijelu Evrope.

Ti konji postali su ponovo divlji nakon što su 50-ih godina prošlog vijeka vlasnici njihove pretke, koje su inače koristili za poljoprivrednu proizvodnju, u jednoj od ekonomskih i političkih migracija s ovih područja u potrazi za boljim životom na zapadu, pustili da slobodno žive u prirodi. Otada do danas ovi konji uglavnom se okupljaju na području Kruga, podno planine Cincar, a često prelaze preko Borove Glave, svojevrsnog graničnog područja između Livna i Kupresa, poznatog planinskog prijevoja po izvještajima o stanju na putevima u zimskom vremenu kada se zbog snijega i leda njime otežano saobraća.

U ljetnom vremenu konji često prelaze preko magistralne ceste jer se neposredno uz njih nalaze dvije velike lokve iz kojih se napajaju vode budući da ovo područje nema rijeka i drugih izvora. Prilikom jednog takvog prelaza preko ceste je i vozilo kninske gradonačelnice udarilo konja. Morao je biti usmrćen jer mu je pukla noga a kod ovih životinja takav lom teško zarasta.

Ovaj je slučaj ponovo privukao pažnju na krdo divljih konja koje je u posljednjih pet godina zaštićeno, ali prepušteno jedino brizi lokalnog Planinarsko-ekološkog društva Borova Glava iz Livna.

- U ljetnom razdoblju ti konji često prelaze preko magistralnog puta Livno - Kupres. Odmah pored puta nalaze se velike lokve gdje idu na vodu. Oni se napiju vode, a uvijek prije večeri neko od članova našeg udruženja dođe kako bi ih pretjerali preko ceste da ne bi stvarali probleme u odvijanju saobraćaja. Međutim uvijek se može dogoditi incident. Najčešće se radi o manjoj grupi konja koji nisu sastavni dio velikog krda. Radi se o pojedincima, najčešće onima koji su izbačeni iz krda i okolo sami lutaju zbog čega i nastaju problemi - rekao je Hini sekretar Planinarsko-ekološkog društva Borova Glava Željko Krišto.

Ovo društvo nastoji riješiti problem, zaštititi ljude i životinje od ponavljanja incidenta tako što rade na novom pojilištu, velikoj lokvi koju bi izgradili duboko u unutrašnjosti podno planine Cincar. Ovaj projekt financija UN-ov program za razvoj (UNDP), a pomažu članovi Društva Borova Glava čiji su svi članovi volonteri. To udruženje zaduženo za skrb nad konjima nema nikoga službeno angažiranog.

Broj konja, koji su postali prava atrakcija jer ih velik broj ljudi dolazi vidjeti i fotografisati, dati im soli ili hrane, porastao je sa 167 od prije pet godina kada su zaštićeni, na čak 418 početkom jula ove godine kada su ih ponovno prebrojavali. Od tog broja je čak 65 ovogodišnje ždrebadi.

Toliki broj za sada ne predstavlja problem jer imaju oko 145 kilometara kvadratnih za ispašu i život, ali ako se nastavi trend porasta ove populacije, iz društva Borova Glava najavljuju da će morati zatražiti pomoć veterinara kako bi se napravila selekcija tako da broj konja bude primjeren i da ne bi stvarali problem.

Na ovom području je i veliki broj ljudi koji imaju farme s kravama, ovcama i kozama.

- U ispaši se tim ljudima ne stvaraju problemi, ali je problem s vodom jer nema izvora i rijeka - pojasnio je Krišto.

Osim Općine Livno koja u skladu s ugovorom finansira svoj dio, druge institucije vlasti - Kanton 10 (Livanjski kanton), Federacija BiH ili država do sada nisu izdvojile sredstva za ovu prvorazrednu atrakciju, dodaje Krišto.

Otkako su ovi konji zaštićeni 2010. nije zabilježen nijedan slučaj ubistva iz vatrenog oružja i izlova divljih konja što se masovno radilo radi prodaje konjskog mesa. U zadnjih nekoliko godina zabilježeni su tek slučajevi u kojima su vukovi napadali krdo konja kao dio prirodne selekcije.

No, konji se, po riječima Krište, nikada ne kreću kao jedno veliko krdo.

- Ima sedam osnovnih krda i u proljetnom i ljetnom dijelu se formira još jedno, privremeno osmo manje krdo koje isključivo nastane od muških pojedinaca koji žele prevlast u krdu pa ga napuste kada izgube i onda se oni okupe i zajedno lutaju - kaže Krišto.

Tako se po vođama i razlikuju ova krda, a oni su Čokoladni, Pirga, Zekan, Roker... Oni nikada nisu u jednom krdu.

Na upit da to nadmetanje kod konja kada se mužjaci bore za prevlast donekle podsjeća na izbore kod ljudi, Krišto je uz smijeh uzvratio da su "kod konja izbori svako proljeće, a kod nas ljudi svake četiri godine". (croenergo.eu, Ptice.info)
 
Na Bilima (konji na visoravni Bile kod Mostara)

 
Branko Šuman, kauboj iz Putićeva kod Travnika
1QYmkSO.png
Branko Šuman iz Gornjeg Putićeva kod Travnika još se u djetinjstvu "zarazio" stripovima i western filmovima. Toliko je zavolio kauboje, njihovu garderobu i konje kroz filmove "Sedam veličanstvenih", "Obračun kod OK korala", "Ringo i sedam pištolja", Ringo puca prvi" da se i danas oblači kao da živi na Divljem zapadu, a ne na brdovitom Balkanu.

- Djetinjstvo je na neki način odredilo moj život. Western filmovi su zaista bili moja opsesija. Malo koji 'kaubojac' da sam propustio u kinu 'Lašva' u Travniku. Bio sam redovan posjetitelj, a kada sam odselio u Italiju dobio sam posao u najvećem italijanskom cirkusu. Trenirao sam konje za specijalne tačke i izvedbe, a onda i vozio kamion, odnosno životinje koje su nastupale u cirkusu - rekao je Šuman za Anadolu Agency (AA).

Ljubav prema konjima iz filmova postala je njegova stvarnost.

odrbfty.png
- Uživao sam u tom poslu i kada sam se vratio ovdje u Putićevo prije pet godina odmah sam osnovao Konjički klub Mustang. Kupio sam sedam konja i počeo se oblačiti kao i prije pedeset godina. Šešir, traperice, čizme, prsluk, marama, kožne rukavice. Kosu sam također pustio pa su me susjedi ovdje u početku i malo čudno gledali. Kada sam vozio kamion u Italiji nosio sam se western - govori Branko dok stavlja sedlo na Regana prije jahanja.

Danas Brankovi susjedi govore o njemu s poštovanjem. U Konjički klub Mustang učlanjuju se zaljubljenici u jahanje iz Zenice, Travnika, Viteza, Bugojna pa čak i Višegrada. Ima ih pedesetak i kada god je lijepo vrijeme prave se izleti na Bukovicu, Šantić, Devečane, Guču Goru... Cijelo selo oživi kada se okupe mladi radi jahanja.

Zahvaljujući konjima Branko je upoznao Vlašić na poseban način.

k6ySs1B.png
- Ljepote Vlašića ne mogu se upoznati ako vozite automobil. Kada jašete konja, to je već druga priča. Konj može svugdje proći. Tek tada vidite koliko su lijepe ova planina i ova zemlja. Mnogi turisti iz arapskih zemalja jahali su moje konje vlašičkim stazama. Svi su se oduševili našim rijekama, potocima, planinama, selima... Našim stadima ovaca, vlašičkim sirom, domaćinskom atmosferom u katunima - istakao je Branko.

Konjički klub Mustang ima i rekreativno jahanje za djecu i odrasle te terapijsko jahanje.

- Ovdje dolaze djeca iz škola, vrtića, mladež i odrasli. Druže se, uče jahanje, opremati i timariti konje. Imamo ovdje i kaubojski salon pa se malo družimo veselimo i sviramo. U početku je bilo teško. Mislio sam da neću izdržati ni dvije godine, a kamoli pet koliko već radi ovaj klub - priča svoju ispovijed Branko te dodaje kako je imao ozbiljan razgovor sa svojim konjima nakon što su više trošili nego zarađivali.

- Rekao sam im, ako zaradite za sebe ostaćete. Ako ne zaradite ja vas nisam kaznio, Bog vas je kaznio. Nakon toga su počeli zarađivati i meni i sebi. Zaista sam sretan što uživam u poslu koji najviše volim - kazao je Šuman kojeg su mještani već prozvali Vajat Erp (Wyatt Earp). Ne samo zbog western opreme i konja nego i zbog pravičnosti. (AA, Ptice.info)
 
Pronađi:
Nazad
Vrh