paxaro
Registrovani član
- Poruke
- 762
- Reakcije
- 249
- Lokacija
-
- Spol
-

Vezano: Bjeloglavi sup • Hranilišta za ptice grabljivice
Aktivnosti realizovane u sklopu datog projekta u periodu od 2005. do 2008. godine predstavljene su u izvještaju Dražena Kotrošana iz Ornitološkog društva Naše ptice, kojeg je objavio 2009. godine i koji slijedi u nastavku teksta.
Uvod • Metodologija BVAP-a u BiH • Rezultati BVAP-a u BiH • Pilot studija o stočarstvu Blagaja i Trebinja • Hranilište Trebinje • Kavez za supove Blagaj • Zaključci • Hranilište Stolac

Prve podatke o bjeloglavom supu u Bosni i Hercegovini objavio je Talsky (1882). Međutim, najznačajniji prilog poznavanju ove i ostalih lešinara koji su naseljavali Bosnu i Hercegovinu u 19. i početkom 20. vijeka dao je dr. Otmar Reiser kustos Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Prema njegovom pisanju (Rajzer, 1889) krajem 19. vijeka Bosna i Hercegovina je bila jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj su bile zabilježene sve 4 vrste lešinara (kostoberina, sup starješina, bjeloglavi sup i crkavica).
Podaci o bjeloglavom supu u Bosni i Hercegovini koje je prikupio Reiser u periodu od 1887. do 1920. godine objavljeni su u njegovoj monografiji o pticama Bosne i Hercegovine (Reiser, 1939), te zajedno sa podacima drugih istraživača iz spomenutog perioda u trećem dijelu “Pregleda istraživanja ornitofaune Bosne i Hercegovine” (Obratil, 1972). Na osnovu Reiserovih istraživanja već se tada mogla naslutiti opasnost od nestanka cjelokupne populacije bjeloglavog supa u Bosni i Hercegovini.
U drugoj polovici 20. vijeka podatke o bjeloglavom supu nalazimo u faunističko-ekološkim studijama dr. Svjetoslava Obratila (npr. Obratil, 1984, 1988, 2005).
Posebnu pažnju populacijama bjeloglavog supa u Hercegovini posvećuje srbijanski ornitolog dr. Saša Marinković koji je kroz niz (ko)autorskih radova prezentirao podatke o rasprostranjenju, ekologiji i brojnosti bjeloglavog supa u Hercegovini u periodu druge polovine 20. vijeka (Marinković, Dimitrijević, 1983; Marinković, Grubač, 2000; Marinković, Vasić, 1996; Marinković, Karadžić, 1999; Marinković et al., 1985, 2002, 2005, 2007). Analizirajući podatke iz navedenog perioda očito je da se uslijed značajnih pritisaka (smanjenje stočnog fonda, degradacija staništa, ubijanje, trovanje) populacija bjeloglavog supa postepeno smanjivala do krajnjeg nestanka zbog masovnih trovanja osamdesetih i devedesetih godina i ratnih dejstava u periodu od 1992. do 1995. godine kada su preostale jedinke migrirale u kanjon Uvca (Marinković, pers. comm.). U prilog iznesenom stoje i podaci da su posljednji primjerci na gniježđenju zabilježeni krajem 20. vijeka.
Prema različitim autorima veličina gnijezdeće populacije se u tom trenutku kretala između 20 i 40 parova (npr. 1983/1984 - 30 do 40 parova Obratil-prema Hanić, 1998; 1991- 20 parova, Taves, 1994; Génbol, 1995-prema Marinković, Grubač, 2000). Trovanje se smatra jednim od glavnih uzroka istrebljenja gnijezdeće populacije bjeloglavog supa u Hercegovini. Najpoznatiji slučaj je trovanje zabilježeno u junu 1991. godine u Blagaju kada je potrovano oko 40 jedinki (Sušić, 2002). Prema Marinkoviću i saradnicima (2007) u periodu od 1980. do 1991. godine u regionu Hercegovine otrovano je 97 jedinki.
U periodu od 1992. godine do početka 21. vijeka nije bilo značajnijih istraživanja, pa stoga i izostaju konkretniji podaci o bjeloglavom supu.
Nastavkom ornitoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini započete su i aktivnosti uz prikupljanje podataka o bjeloglavom supu. Pri tome, izostaju podaci koji u potpunosti dokazuju prisustvo, ali ima niz usmenih podataka da je bjeloglavi sup u preletu registrovan na pojedinim područjima Bosne i Hercegovine (Bjelašnica i Dabarsko polje – Grubač, Gašić, 2001; Jahorina – Gašić, 2007; Gatačko polje - perss. com, M. Schneider-Jacoby).
U 1998. godini je pokušana introdukcija bjeloglavih supova na područje Blagaja. U sklopu datog projekta kao donacija su iz Extramadure (Španija) dobijena tri para bjeloglavih supova (Hanić, 1998). Nažalost, zbog neadekvatnog pristupa i nedostatka potrebnih dodatnih uvjeta (npr. obezbjeđivanje hrane i sl.) ovaj pokušaj introdukcije je bio neuspješan (Kotrošan, 2006).
Historijski podaci o rasprostranjenju i gniježđenju bjeloglavog supa u Hercegovini i iskustva neuspjele introdukcije bili su osnova za uključivanje Bosne i Hercegovine u „Balkanski akcioni plan za zaštitu lešinara” (BVAP).

Na osnovu prikupljenih podataka „Fond za zaštitu crnog lešinara“ (BVFC) je izradio plan aktivnosti BVAP-a koje su predviđene da se realizuju u sklopu međunarodnog projekta „Ekološki razvoj u ruralnim oblastima Bosne i Hercegovine i Srbije“. Spomenuti projekat su finansijski podržali Španska agencija za međunarodnu saradnju Ministarstva vanjskih poslova i saradnje (AECI), Fond za solidarnost i saradnju Majorke (Fons mallorqui de Solidaritat i Cooperació) i Centar Balears Europa Ministarstva ekonomije, finansija i inovacija Vlade balearskih otoka. Nosioci aktivnosti u Bosni i Hercegovinisu bile su nevladine organizacije iz Sarajeva (Ornitološko društvo „Naše ptice”), Blagaja (NVO „Novi val”) i Trebinja (NVO „Južnjačko plavo nebo”), uz stručnu pomoć španske organizacije „Fond za zaštitu crnog lešinara“ (BVFC). Podršku projektu kao lokalni saradnik pružio je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.
Tokom 2006. i 2007. godine u sklopu navedenog projekta realizovane su sljedeće aktivnosti: pilot studija „Stanje stočarstva i mogućnosti njegovog jačanja na prostorima Blagaja i Trebinja”, eko edukacija i izgradnja kaveza za prihvatanje doniranih jedinki na području Blagaja i postavljanje hranilišta na području Trebinja. Rezultati navedenih aktivnosti i budući planovi u pravcu stvaranja uslova za povratak bjeloglavih supova na područje Hercegovine predstavljeni su u oktobru mjesecu na međunarodnom seminaru “Korištenje ključnih vrsta za ruralni i ekoturistički razvoj” koji je održan u Sarajevu (Kotrošan, 2007).






Drugi značajan zadatak u nastavku BVAP-a, uz održavanje pokrenutog hranilišta kod Trebinja, je pokretanje novih hranilišta.


Od bitnog značaja je i pokretanje monitoringa ptica na području Hercegovine i edukacija što većeg broja posmatrača ptica. Pored nastavka ranije započetih aktivnosti (edukacija učenika, program sprječavanja trovanja i dr.) nove aktivnosti (monitoring program, nova hranilišta) bi trebale predstavljati osnovu druge faze projekta „Ekološki razvoj u ruralnim oblastima Bosne i Hercegovine i Srbije“ koja bi se realizovala tokom 2008. i 2009. godine. Ove aktivnosti bi se uklapale u ranije predviđeni BVAP plan za Bosnu i Hercegovinu kojim je predviđeno da bi se prvi značajni rezultati obnove populacije bjeloglavog supa u Hercegovini mogli očekivati u periodu između 2010. i 2015. godine.
Dražen Kotrošan, 2009. • Izvorni dokument u PDF formatu: Balkanski akcioni plan za zaštitu lešinara (BVAP) (wild-herzegovina.com, Ptice.info)