dragon
Registrovani član
- Registracija
- 27-04-2014
- Poruke
- 521
- Reakcije
- 226
- Lokacija
- Spol
Zanimanje za ptice kroz historiju imalo je brojne pozitivne posljedice, jer su se do danas oformila mnoga društva za zaštitu ptica i njihovih staništa. Prvo takvo je nastalo u Britaniji 1889. godine i to je bilo Kraljevsko društvo za zaštitu ptica (engl. The Royal Society for the Protection of Birds/RSPB). Danas je ornitologija visoko razvijena nauka.
Ornitolozi proučavaju morfologiju i anatomiju ptica, dakle njihove osobine, kao i srodničke odnose među njima, ponašanje, staništa i ekologiju uopšte. Primjenjena ornitologija se bavi i uzajamnim odnosima ljudi i ptica. Na primjer, kako ptice mogu da prenesu bolesti na ljude, kako utiču na poljoprivredna dobra, ali i kako čovjek uništavanjem staništa i krivolovom smanjuje populacije ptica i čak ugrožava opstanak čitavih vrsta.
Prema nekim teorijama ptice su tokom ere evoluirale od dinosaura podreda Theropoda, a najranija poznata ptica iz kasne ere je Archaeopteryx. Međutim, brojni prirodnjaci, istraživači, ali i religiozni ljudi reći će da su ptice toliko jedinstvene, savršene i potrebne u cijelom sistemu da nije bilo potrebe ni smisla da evoluiraju od drugih životinja, nego su stvorene kao takve od Boga.
Napomena: Naučne tvrdnje o pticama koje govore o dalekoj prošlosti, njihovom nastanku, povezanosti sa dinosaurima i sl. uvijek je dobro uzimati sa rezervom jer često ne postoji dovoljno dokaza koji bi mogli sa sigurnošću potvrditi razne teorije koje su vremenom postavljane.
Ptice žive na svim kontinentima, i do sada je poznato oko 9.800 vrsta. Međutim, taj broj ne mora biti potpuno tačan, jer mnogi ornitolozi smatraju da bi broj vrsta mogao biti daleko veći. Ptice veličinom variraju od sitnih kolibrića do krupnih nojeva. Najraznovrsniji su razred među kopnenim kičmenjacima.
Današnje ptice odlikuju perje, kljun, polaganje jaja sa čvrstom ljuskom, visoka stopa metabolizma, srce sa dvije komore i dvije predkomore, lagan ali jak kostur. Mnoge ptice imaju prednje udove razvijene kao krila kojima mogu letjeti, iako su nojevke i nekoliko drugih, posebno endemskih otočnih vrsta, uskraćene ili izgubile tu sposobnost.
Osnovu leta čine oblik, pokretljivost krila pneumatične kosti i snažni prsni mišići. Tokom leta ptica diže krila i zastavice na perima zauzimaju okomiti položaj, a tokom spuštanja krila vodoravan položaj - pri tome se mijenja pritisak zraka na krilima. Neke ptice lete u pravoj liniji (grlica), dok se druge tokom letenja uzdižu i poniru (zelena žuna). Brzi metabolizam kod ptica omogućava nadoknadu velikog utroška energije tokom letenja.
Ptice troše oko 15 puta više energije dok mašu krilima nego dok miruju. Ptice poput sive čaplje štede energiju klizećim letom, a albatros lebdenjem. Poseban je oblik letenja kod kolibrija - lebdi u doba uzimanja hrane stalno mašući krilima. Sivi soko, prilikom "obrušavanja", djelom sklopi krila i ponire prema plijenu brzinom od oko 280km/h pa ga smatramo najbržom poznatom pticom.
Koža ptica je tanka, nježna i suha, a obnavljanje površinskog sloja obavlja se sistemskim perutanjem. Od žlijezda u koži imaju samo neparnu lojnu trtičnu žlijezdu. Mast iz žlijezde ptice istiskuju kljunom i njome mažu perje. Pero je građeno od šuplje badrljice i zastavice. Badrljica na području zastavice prelazi u stručak koji nosi isperke s resicama. Razlikujemo 4 tipa perja kod ptica: paperje, pokrivna, repna i krilna pera.
Ptice mitarenjem mijenjaju sva pera najmanje jedanput tokom godine. U procesu mitarenja važnu ulogu ima hormon štitne žlijezde tiroksin.
Kod nekih vrsta ptica postoji znatna razlika u boji perja mužjaka i ženki, dok kod drugih nije izražena (spolni dimorfizam). Ženke su u pravilu manje uočljivih boja. Seksualni monomorfizam znači da osim genitalnih nema drugih razlika među spolovima.
Osnovu kostura kod ptica čine lobanja, kičma, rebra, prsna kost i kosti udova. Kod ptica letačica kostur je lagan sa šupljim i zrakom ispunjenim kostima. Upravo pneumatične kosti jedan su od preduslova leta ptica. Ptice koje ne lete imaju kosti ispunjene koštanom srži. Vratni dio kičme je vrlo pokretljiv i u raznih vrsta ptica različit je broj pršljenova. Kostur glave građen je od sraslih kostiju a dijelom prelazi u kljun koji nema zuba. Oblik kljuna najčešće je povezan s načinom prehrane ptice.
Broj prsnih pršljenova je manji i oni nose po jedan par rebara. Ističe se prsna kost koja kod svih letačica ima greben na kojem se nalazi prsni mišić za pokretanje krila. Kičma završava trokutastom trticom na koju su pričvršćena repna pera. Kod ptičijih nogu se ističu bedrena kost, gnjatna kost i pisnica. Prsti završavaju kandžama. Kod nogu nalazimo razne prilagodbe s obzirom na način života.
Kod ptica letačica posebno je naglašen snažan prsni mišić pričvršćen na greben prsne kosti i ramenu kost krila. Prsni mišić se sastoji od 2 dijela: površinski koji spušta krila, te manji unutrašnji dio koji ih podiže.
Razlikujemo tamnocrvene i bijele mišiće. Ptice koje svake godine kreću na dugotrajne letove tokom selidbe imaju više tamnocrvenih mišića, budući da se oni sporije kontrahiraju i sporije umaraju. Nožni mišići su posebno dobro razvijeni kod neletača. Mišići su raspodijeljeni po cijelom tijelu, a oni koji su spojeni s vrhovima pera omogućuju mu pokretljivost.
Veliki mozak ptica razvijeniji je u odnosu na gmizavce, a to se posebno odnosi na prednji i mali mozak.
Čula ptica nisu ravnomjerno razvijena. Kod većine ptica najrazvijenije je čulo vida, zatim sluha, dok su čula mirisa, okusa i dodira slabija. Kod rijetkih je ptica dobro razvijen njuh, sluh je naročito razvijen kod sova te im omogućava da s velikom tačnošću odrede položaj plijena.
Probavni sistem počinje usnom šupljinom koja se nalazi u kljunu. Oblik kljuna je raznolik i obično zavisi od ishrane. Hrana iz usne šupljine ulazi u jednjak koji kod mnogih ptica ima proširenje koje se naziva volja. U volji dolazi do omekšavanja hrane i to posebno kod onih ptica koje se hrane zrnjevljem. Dugi jednjak prelazi u žlijezdani predželudac u kom se obavlja enzimska razgradnja hrane. Zatim se nastavlja mišićni želudac koji je sa unutrašnje strane presvučen debelom, čvrstom prevlakom. U njemu se često nalaze kamenčići koji pomažu mišićima tokom usitnjavanja hrane. Deblje želučane stjenke obično imaju ptice koje uzimaju hranu biljnog porijekla. Hrana iz mišićnog želuca ulazi u dvanaesnik zatim tanko i debelo crijevo, a neiskorišteni ostaci napuštaju tijelo kroz nečisnicu.
Kod ptica grabljivica je želudac tanjih stijenki, s obzirom da je mesna hrana lakše probavljiva. Ove ptice sve ostatke izbacuju u obliku gvala sličnih čepovima kroz usnu šupljinu, odnosno kljun. Sadržaj gvale čine uglavnom kosti, dlake i perje.
Dišni sistem čine dušik, dušnice, pluća i zračne vrećice. Na dnu gornjeg dijela kljuna nalaze se vanjski nosni otvori kojima počinju dišni putevi. Zrak može ulaziti i kroz usnu šupljinu da bi u ždrijelu ulazio u otvor dušika. Dušnice se granaju na tanke zračne kapilare koje ispunjavaju pluća. Pri udisaju zrak ulazi kroz zračne kapilare ne zaustavljajući se u plućima. Potom zrak ulazi u zračne vrećice iz kojih se ponovno vraća u pluća i izlazi iz tijela.
Pet pari zračnih vrećica ima do 4 puta veći volumen od pluća, a ulaze i u unutrašnjost krilnih kostiju. Zračne vrećice znatno smanjuju težinu ptica i pomažu plućima tokom leta. Podizanjem krila tjelesna se šupljina proširi i zrak ispuni zračne vrećice i pluća, a spuštanjem krila smanjuje se kapacitet tjelesne šupljine i organa za disanje te dolazi do istiskivanja iskorištenog zraka. Posebnost ptica čini pjevalica koja se nalazi na prelazu dušika u dušnice. Pomoću ovog organa ptice proizvode različite glasove, a razlikujemo zov i pjev.
Srce se sastoji od dvije predkomore i dvije komore. Kod ptica ne dolazi do miješanja arterijske i venske krvi što je osnovni preduslov homeotermnosti (stalne temperature tijela između 40° i 44 °C). Da bi se održala stalna temperatura tijela disanje mora biti intenzivno kako bi se krv obilno opskrbljivala kisikom. Aorta se po izlazu iz srca grana po tijelu na arterije. Venska krv iz tijela ulazi u desnu stranu srca, a zatim arterijama dolazi do pluća, pošto se opskrbi kisikom ponovno se plućnim venama vraća u srce. Limfni sistem je slabo razvijen.
Mokraća nastaje u pravim parnim bubrezima ili metanefrosima. Mokraćovodima dolazi do nečisnice u kojoj nastaje redukcija vode i mokraća dobija kašasti oblik. Zajedno s neprobavljenom hranom čini izmet koje se odstranjuje iz tijela.
Sve ptice su odvojena spola. Spolni organi mužjaka sastoje se od sjemenika ili testisa, nuzsjemenika i dva sjemenovoda koji su smješteni usporedo s mokraćovodom i otvaraju se u nečisnicu. Samo neke ptice imaju razvijen organ za kopulaciju, spolni ud ili penis, a u većine se sperma prenosi izravno iz nečisnice mužjaka na nečisnicu ženke. Kod ženki je došlo do potpune redukcije desnog jajnika i jajovoda. Oplodnja se odvija u gornjem dijelu jajovoda dok je jaje još bez ovojnice. Vanjski dio jajeta - ljuska formira se tokom spuštanja jajeta niz jajovod. Unutar jajeta nalazi se bjelance i žumance. Zametni razvoj ili inkubacija moguć je jedino grijanjem jaja (oko 41°C). Zagrijavanje sjedenjem na jajima je različitog trajanja između pojedinih vrsta ptica. Ptice snesu tokom jednog gniježđenja od 1 pa do više od 20 jaja.
Mlade ptice su čučavci ili potrkušci. Čučavci se valjaju slijepi i goli, a potrkušci imaju odmah razvijena sva osjetila. Potrkušce možemo vidjeti kako trče ili plivaju par sati nakon izlijeganja (valjenja).
Ponašanje ptica - briga za mlade, građenje gnijezda ili selidba samo su neki od oblika ponašanja ptica. U proljeće možemo vidjeti razne načine šepurenja kao dijela ljubavne igre, a posebno će biti naglašen pjev mužjaka kojim nastoji pridobiti naklonost ženke.
Gniježđenje počinje pojavom obilnije hrane i povoljne temperature. Jednostavna ili složena gnijezda ptice grade na tlu, u grmlju, na drveću, u šupljinama na obalama rijeka, na stijenama, ljudskim nastambama… Oblici gnijezda su različiti od vrste do vrste, a u osnovi bi sva gnijezda trebala biti što bolja za zaštitu jaja i mladih ptica u njima. Izgradnja gnijezda pripada mužjaku ili ga grade oba roditelja. Neke ptice koriste stara gnijezda, no većina gradi novo svake godine. Kukavice ne grade gnijezdo već jaje podmetnu u gnijezdo neke male pjevice, mala pjevica ga othranjuje, ali gubi svoje potomstvo jer ga kukavica izgura iz gnijezda. Velika jata ptica mogu nastati zbog zajedničkog gniježđenja, traženja hrane, noćenja, skupljanja u jata neposredno pred selidbu…
S obzirom na način života ptica, dijelimo ih na 3 osnovne skupine: stanarice (vrabac), skitalice (kugara) i selice (roda). Selidba najviše zavisi o ponudi hrane na području gniježđenja. Selidbu ptica možemo definirati kao promjenu mjesta boravka čitavih ptičijih populacija, što se ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima. U sadašnjem obliku vjerovatno je određena ledenim dobima. Led se spuštao se sjevera i ptice su zbog hladnoće i nestašice hrane bile potisnute prema jugu. Neki su ornitolozi mišljenja da je pradomovina ptica južna zemljina polulopta. Većina evropskih ptica zimuje u Africi te u jednom smjeru prelete i do 10000 km, a manji dio na jugu Azije. Najduži put prevale arktičke čigre koje na putu do zimovališta i natrag prelete i do 34.000 km. Pri istraživanju selidbe ptica koristi se više metoda: prstenovanje, posmatranje, radiotelemetrija i biološko označavanje. Danas je jedna od najraširenijih metoda prstenovanje, gdje se ptici na nogu stavi lagani aluminijski prsten pod određenim brojem. Za pronalaženje puta značajne su sunce, zvijezde, Zemljin magnetizam, smjer vjetrova, osjetilo za snalaženje u prostoru…
Najčešće se ptice svrstavaju u dvije osnovne skupine: bezgrebenke (staročeljuske) i grebenke (novočeljuske). Sve grebenke su letačice, a bezgrebenke su dobri trkači rasprostranjeni u stepskim i polupustinjskim područjima.
Prema teorijama pojedinih naučnika, koje je uvijek preporučljivo uzimati sa rezervom, preci današnjih ptica bili su srodni dinosaurima, a posebno značajna evolucijska novost je perje. Jedan od najpoznatijih fosila je fosil ptice archeopterix (Praptica) koja je živjela prije 150 miliona godina. Pronađen je u Njemačkoj 1861. g.,a danas se čuva u muzeju u Londonu. Navodno je imala niz obilježja gmazova: rep s kralješcima, u kljunu je imala zube, na krilima kandže, trbušna rebra koja današnje ptice nemaju, a imaju ih gmazovi.
Ptice su oduvijek više ili manje vezane uz čovjeka tokom njegovog civilizacijskog razvoja. Isprva se čovjek prehranjivao divljim pticama, a onda ih udomaćivao i zavolio, usvojio kao prijatelje i inspiraciju, počeo da radi na njihovoj zaštiti itd... (Wikipedia, Ptice.info)
