Kako prepoznati ptice u našim parkovima?

upendo

Registrovani član
Poruke
605
Reakcije
224
Lokacija
Spol
Ptice su zasigurno životinje koje su najočitije i uvijek prisutne u našoj neposrednoj blizini. Osim što ih svakodnevno susrećemo na našim dnevnim rutama kretanja, obično ih i čujemo, iako često nismo svjesni njihove prisutnosti. Obratite li malo pažnje na ptice koje srećete, primijetićete da su one različite po svom izgledu, ponašanju i glasanju. Jeste li se ikad zapitali koje su to vrste ptica koje žive svuda oko nas i kako ih možete razlikovati?

Bez obzira živite li na selu ili u gradu vjerovatno svakodnevno susrećete vrapce. To je ujedno i jedna od najbrojnijih vrsta ptica u našoj zemlji. Da budemo precizniji, kod nas dolaze dvije vrste vrabaca, a to su obični vrabac (Passer domesticus) i poljski vrabac (Passer montanus).

1. Obični vrabac je vrsta koju ćete češće sresti u gradovima. Uglavnom se hrani sjemenkama, a tokom sezone parenja povremeno uzima i insekte. Vrlo je društvena vrsta koja se gnijezdi u kolonijama, a neuredno gnijezdo obloženo perjem savija u pukotinama zgrada i stabala, ali i u kućicama za ptice, ukoliko su dostupne. Prva jaja leže u maju, a tokom godine može imati i tri legla. Nije čudo da ih ima tako puno svuda oko nas! Ženka leži na jajima 14 dana, a potom se oba roditelja sljedećih 15 dana brinu za podmladak. Kako izgleda ova ptica možete pogledati na fotografiji sa desne strane. Ženke izgledaju drugačije od mužjaka (to se naziva spolnim dimorfizmom). Za mužjaka je karakteristično sivo obojeno perje na tjemenu, prsima i obrazima te crno perje na grlu i između kljuna i očiju, dok je u ženke tjeme smeđe, a grlo sivo.

2. Poljski vrabac ima smeđu glavu i upravo je to osnovno obilježje po kojem ga razlikujemo od običnog vrapca. Kod poljskog vrapca mužjaci i ženke imaju istu boju perja pa ih je teško razlikovati. Ostala obilježja vrste, način života i prehrane vrlo su slični običnom vrapcu. Obje vrste su prirodno rasprostranjene u Evropi i Aziji, ali su se proširile i na područje Australije i Sjeverne Amerike.

Vrlo česta vrsta koju ćete sresti, pogotovo ako živite u gradu, je golub, ali slično vrapcima, i ovdje se zapravo radi o nekoliko vrsta na koje možete naići. Gradski golubovi (Columba livia domestica) zapravo potiču od goluba pećinara (Columba livia), divlje vrste koja još i danas živi u pećinama i rupama pod zemljom, a rasprostranjena je na Sredozemlju, sjevernoj Africi i Indiji.

3. Gradski golubovi su vrlo slični golubu pećinaru, iako njihovo perje može biti i raznoliko obojeno. Ipak, prevladavajuća boja perja je plavo siva. Najčešće postoje dvije crno obojene crte na krilima i crno perje na repu, dok na vratu postoje preljevi od ljubičaste do žuto-zelene boje perja. Razlikovanje spolova na osnovu boje perja kod golubova nije moguće. Golubovi su svaštojedi i najčešće žive u parovima (monogamni su, što znači da imaju samo jednog spolnog partnera).

4. Druga vrsta goluba, koju sve češće možemo vidjeti u gradovima je golub grivnjaš (Columba palumbus). Od ostalih vrsta golubova razlikuje se po karakterističnoj „ogrlici“ od bijelog perja na vratu. Kod gniježđenja ove vrste, mužjak donosi materijal ženki, a ona savija gnijezdo. Oba spola sjede na jajima iz kojih se nakon 17 dana izlegu mladi koje potom roditelji hrane takozvanim golubljim mlijekom, koje je jako hranjivo i stvara se u voljki golubova (žljezdani organ u vratu). Golub grivnjaš je selica koja u oktobru odlazi na područje Sredozemlja.

5. Vrsta slična golubu grivnjašu je golub dupljaš (Columba oenas) koji je ime dobio po tome što se gnijezdi u dupljama starog drveća. Ova vrsta je nešto manja od grivnjaša i nema bijeli ukras na vratu i krilima. Glava, vrat, gornji dio krila i donji dio leđa su plavkaste boje. Golub dupljaš se rjeđe sreće od ostalih vrsta, a pored toga iz sjevernih dijelova naše zemlje tokom zime seli na krajnji zapad ili jug Evrope.

6. U istu skupinu ptica pripada još jedna vrsta koja se bitno razlikuje od golubova, a to je grlica gugutka (Streptopelia decaocto). I nju ćete vrlo često sresti u parkovima, naseljima i voćnjacima, a sasvim sigurno ste čuli njeno karakteristično gugutavo glasanje po kojem je i dobila ime. Gugutka je jednoliko sivo-smeđe obojena, a lako ju je razlikovati od ostalih ptica po karakterističnoj crno obojenoj ogrlici na vratu. Mužjaci i ženke se međusobno ne razlikuju. Ako imate prilike pticu pogledati izbliza, vidjećete da su joj oči crvene i okružene bijelim prstenom. Za ovu pticu je karakteristično da ju je moguće „pripitomiti“ hranjenjem iz ruke te da uvijek savija gnijezda u blizini naseljenih objekata. Gugutka je u naše krajeve doselila sredinom 20. vijeka iz Turske i postala jedna od naših čestih ptica stanarica.

7. Uz naselja, u parkovima i drvoredima česta vrsta je i siva vrana (Corvus cornix) koja je lako prepoznatljiva po sivo-crnom perju. Vrane su svaštojedi pa ih možete vidjeti kako se hrane lešinom na cesti, jajima i mladuncima drugih ptica ili otpadom iz kanti za smeće. Gnijezda grade na drveću.

8. Istoj skupini ptica pripada i gačac (Corvus frugilegus) koji se posljednjih decenija sve više gnijezdi u naseljima, iako je ranije bio ptica u poljoprivrednim područjima s drvećem. Karakteristično je da se gnijezdi u kolonijama pa je na jednom stablu visoko u krošnji moguće vidjeti i nekoliko desetina gnijezda. Gačac je potpuno crna ptica, liči na sivu vranu, ali ima bitno veći kljun.

9. Od većih ptica, u naselju i parkovima sasvim sigurno ćete vidjeti i lako prepoznati svraku (Pica pica). Svraka je crno-bijela ptica s metalno plavim odsjajem perja. Iako lijepa ptica, nije omiljena zbog svoje navike krađe jaja i mladunaca drugih ptica kojima se hrani, pored plodova i sjemenki biljaka. Poznata je i po tome što krade sjajne predmete. Gnijezdo, slično vraninom, gradi u grmlju ili na drveću.

10. Kod nas je također vrlo česta ptica kos (Turdus merula) koji dolazi u svim staništima, pa i u gradovima. Lako ga je prepoznati, mužjak je crn, ima žuti kljun i žuti krug oko očiju, dok je ženka tamnosmeđa s crvenkastim kljunom. Gnijezda grade od blata i suhih stabljika, i to na različitim mjestima, od grmlja i zidova zgrada do drveća.

11. Od manjih ptica koje možete sresti, vrlo česte su sjenice. Vrsta velika sjenica (Parus major) jedna je od lako prepoznatljivih vrsta, a lijepo je i čuti njen pjev. Mužjaci se od ženki razlikuju po široj crnoj pruzi duž trbuha.

12. Osim velike, u parku možete vidjeti, posebno ako postoje zimska hranilišta, i plavetnu sjenicu (Parus caeruleus) koja ima plavo obojeno tjeme, krila i rep.

13. Osim sjenica, kod nas je prisutna i zeba (Fringilla coelebs). To je ptica kod koje je izražen spolni dimorfizam. Mužjak ima sivo tjeme, kestenjastosmeđa leđa i crvenosmeđi trbuh, dok su kod ženke leđa maslinastosmeđa, a trbuh svijetlo smeđi.

14. Ukoliko u parku ima dosta smreka, jela i borova, primijetićete i zelenkastu pticu veličine vrapca. To je zelendur (Carduelis chloris).

15. Izrazito šarena mala ptica iz iste skupine, koja je također česti stanovnik parkova, je štiglić/češljugar (Carduelis carduelis), kojeg teško da možete zamijeniti sa nekom drugom vrstom, što se vidi na slici. (Andreja Lucić, bioteka.hr)
 

zorion

Moderator
Poruke
431
Reakcije
256
Lokacija
Spol
Ovo je odličan tekst za najmlađe, mada i puno odraslih ne zna recimo za razlike među podvrstama vrabaca ili golubova. Rijetko ko zna prepoznati i kosa ili štiglića.
 

Dino

Registrovani član
Poruke
447
Reakcije
106
Lokacija
Spol
Pa ako ćemo iskreno, nisam ni ja znao da sitne razlike među vrapcima čine različite vrste. :D
 
Pronađi:
Vrh