Studentice Neira, Monika i Melisa otkrile novu vrstu šišmiša u Sarajevu

lastavica

Registrovani član
Poruke
489
Reakcije
146
Lokacija
Spol
U Visokom je 1. decembra upriličen Dan sjećanja na Ilhana Dervovića, autora dokumentarnih filmova o prirodnoj i kulturnoj baštini i dodjela Godišnje nagrade za istraživanje biodiverziteta i zaštitu okoliša. Nagradu su dobile studentice Neira Babić, Melisa Nicević i Monika Šafhauzen za istraživanje šišmiša na području Zaštićenog pejzaža Bentbaša u Sarajevu.

Tokom istraživanja one su u avgustu 2018. otkrile novu vrstu šišmiša za Bosnu i Hercegovinu. S patuljastim brkatim šišmišom (Myotis alcathoe) kojeg su te studentice biologije i veterine otkrile na Bentbaši, Bosna i Hercegovine ima evidentirane 32 vrste šišmiša, što je iznimno veliki broj za evropske prilike.

Predstavnici organizatora, predsjednik Centra za krš i speleologiju Jasminko Mulaomerović i predsjednik Ornitološkog društva Naše ptice Dražen Kotrošan, čestitali su mladim istraživačicama i uručili im plaketu, rad umjetnika Alena Džinde iz Visokog, koja je odlivena u radionici Ranka Ravlije u Varešu, te novčani iznos od 1.000 maraka.

Inače, Alen Džindo rođen je u Sarajevu 1973. godine, gdje je i završio Akademiju likovnih umjetnosti u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Član je ULUBiH-a od 2007. godine.

U sklopu Dana sjećanja na Ilhana Dervovića predstavljen je jedan iz niza njegovih filmova o bh. planinama, onaj o Čvrsnici, te knjiga o planinama Jasminka Mulaomerovića pod nazivom "Staze, zastanci".

Ove godine Općinsko vijeće Visoko posthumno je dodijelilo povelju za životno djelo Ilhanu Dervoviću, na prijedlog direktora Zavičajnog muzeja Visoko Elvedina Šabanovića.

Neki šišmiše, odnosno slijepe miševe, ne vole vidjeti ni na televiziji, a kamoli u svojoj blizini, a sve zbog priča da su to životinje koje sišu krv, prenose zarazne bolesti, da se "lijepe" u kosu... Bh. studentice Neira, Monika i Melisa naglašavaju kako takve priče nemaju veze s istinom. Za šišmiše kažu da su "preslatke, nježne i krhke životinjice", da su veoma strašljive i da je kazati za njih da se upliću u kosu, isto kao reći da crna mačka donosi nesreću.

- Veliku inspiraciju za istraživanje šišmiša sam dobila od mentorice Maje Hodžić koja je vodila grupu za istraživanje šišmiša na ovogodišnjem kampu za studente biologije koji organizuje Udruženje studenata biologije u BiH. Zaista jak uticaj ostave ljudi na kojima se primijeti da vole i uživaju u tome što rade - kaže na početku razgovora za portal Faktor.ba Monika Šafhauzer, studentica treće godine smjera biohemija i fiziologija na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu.

Melisa Nicević, studentica veterinarske medicine, kaže kako je u avgustu 2016. godine prvi put otišla na biološki kamp koji organizuju studenti PMF-a.

- U aplikacijskom formularu mi se najviše svidjela opcija sa chiropterologijom. Nisam se previše raspitivala, samo sam je štrihirala. Nisam ni znala šta me zapravo čeka osim noćnih terena, ali pozitivno sam se iznenadila. Nekada spontane odluke budu najbolje - govori Nicević.

Neira Babić, studentica biohemije i fiziologije na PMF-u u Sarajevu, kaže da se njen interes za šišmiše i ljubav prema tim fascinantnim bićima probudila još prije tri godine kada je prvi put učestvovala na biološkom kampu koje je organizovalo Udruženje studenata biologije u Bosni i Hercegovini.

- Tada sam se prijavila iz čiste radoznalosti i željom da se bavim nečim van fakulteta, ne znajući da će to imati toliki uticaj na moj život danas. Pitali su nas da izaberemo grupu organizama koje želimo da izučavamo, odabrala sam šišmiše jer su mi bili najzanimljiviji - ispričala je Neira.

Objašnjavaju kako je istraživanje na Bentbaši počelo u avgustu ove godine jer se ranije pričalo kako se u Sarajevu, na Vilsonovom šetalištu može primijetiti dosta šišmiša, a velika je mogućnost bila i da ih ima i na Bentbaši. Zbog toga su se uputile u taj kraj, ali prvenstveno kako bi usavršile tehniku postavljanja mreža i rukovanja sa šišmišima.

- Novu vrstu šišmiša za našu državu smo otkrile tada, u avgustu, i smatram da je ovo jedan veliki uspjeh. Mi smo jako mlade i biti u mogućnosti da ovako rano na našem putu ka naučno-istraživačkom svijetu postignemo ovo je zaista nevjerovatno. Veliki je značaj i za našu državu što smo uspjele dodati još jednu vrstu na dosadašnji spisak. Šišmiši su u svijetu dosta zaštićene životinje te svaki pronalazak nove vrste mnogo vrijedi - kaže Monika.

Nicević također smatra kako je otkrivanje nove vrste šišmiša veliki uspjeh za BiH.

- Smatram da nijednom biologu, veterinaru ili šumaru, kao ni bilo kojem drugom stanovniku BiH koji i nije na "ti" sa ekologijom ili zoologijom, ne bi trebalo biti svejedno. Bosna i Hercegovina važi za jednu "divlju", nedovoljno istraženu zemlju, i sama ta činjenica treba da potakne sve potencijalne istraživače na rad. Vrijeme je da dokažemo kako sebi, tako i ostalima, koliko smo bogati i kakav biodiverzitet zapravo imamo - govori Melisa.

Babić naglašava kako su šišmiši slabo istraženi u Sarajevskom kantonu i da je otkriće brkatog patuljastog šišmiša značajno jer se radi o ugroženoj vrsti, pa je cilj i zaštititi njihova staništa.

Dodaju kako im dodjela Godišnje nagrade za istraživanje biodiverziteta i zaštite okoliša mnogo znači, kako je to potvrda da se uloženi trud isplati, ali podvlače da kada su se odlučile na istraživanje, nisu mislile na nagrade.

Tokom razgovora nismo mogli, a da se ne dotaknemo predrasuda, kada je riječ o šišmišima. Naime, kod ljudi je uglavnom uvriježeno mišljenje da su šišmiši ružne životinje i povezuju ih sa vampirima, zaraznim bolestima, strahotama ako se upletu u kosu...

- Dosta puta smo se susretale sa ljudima koji nas pitaju zašto se ovim bavimo, kako nas nije strah, šta ako se oni upetljaju u kosu i milion sličnih stvari... Šišmiši su preslatke, nježne i krhke životinjice sa kojima, kao i sa svim drugim životinjama, ako postupate na pravilan način, nema apsolutno nikakvog razloga za strah. Priča da se šišmiši mogu uplesti u kosu je nama pomalo smiješna. Oni imaju dobro razvijen ekolokacijski sistem kojim mogu jako efikasno da izbjegavaju prepreke, tako da je jako mala vjerovatnoća da se šišmiš baš namjerno zapetlja u kosu, oni su i pomalo strašljivi tako da će nas radije i zaobići - priča Šafhauzer.

Kaže kako su šišmiši predivna mala stvorenja, jako krhka, te da se njihova krhkoća posebno primjećuje kada su im u ruci, dok ih mjere.

- Neumorna sam u objašnjavanju da su u principu bezopasni, šta više da su oni ugroženiji od nas, pokazujem slike da vide da nisu ružne životinje, ali ljudi uglavnom ne promijene mišljenje. Meni su oni omiljene životinje - govori nam Nicević.

Babić kaže kako je jako tužno, da kada kažu nekome da se bave šišmišima, da se ljudi obično zgražavaju.

- Donose zaključke na osnovu filmova, ne znajući uopšte kolika je korist šišmiša za prirodu. Na našim prostorima nije zabilježen slučaj zarazne bolesti dobijene od šišmiša, ali u nekim egzotičnijim područjima vjerovatno jeste moguće da se ovako nešto desi, što nije čudno ni za jednu drugu životinju. Da će vam se šišmiš upetljati u kosu jednako je izjavi da crna mačka donosi nesreću. Dakle, to je mit. To su po meni najfascinantnija bića - govori nam ona.

Ispričale su nam kako je na terenu dok su istraživale bilo mnogo smiješnih situacija, dogodovština, a ponekad i nelagode jer su na terenu bile usred noći.

- Na svakom terenu se desila bar jedna smiješna situacija koja ga je obilježila. Budući da su tereni uglavnom noćni, uvijek su dobrodošle strašne priče, odgovarajuće mjestu gdje se nalazimo, od medvjeda na terenu podno planine Ljutoč, do zmija na Bentbaši. Problemi nastanu kada krećemo kući i kupimo opremu, pa se moramo dogovoriti ko će ući u ledenu rijeku do koljena i skinuti mrežu, a od mulja se ne vidi da li je grana ili zmija. Danju su mi definitivno najinteresantniji bili ljudi koje smo sretali i upoznavali tokom istraživanja. Nije bilo strano da nas pozivaju na sokove i kolače, a onda na tavane da im "otjeramo" šišmiše slušajući njihove priče i razloge zbog kojih ih se plaše - ispričala nam je Nicević.

Pitali smo na kraju ove tri uspješne studentice imaju li poruku za mlade u našoj zemlji.

- Poenta svega jeste pronaći ono što volite, raditi i boriti se za to, mi smo svjedoci. Sjedeći i kukajući se ne može postići ništa - poručila je Šafhauzer.

Nicević kaže kako se nada da će većina mladih početi ulagati u sebe, svoje znanje i svoja interesovanja.

- Nekada produkti našeg truda znače samo nama, a nekada imaju puno, puno veći značaj. U svakom slučaju se isplati - govori ona.

Babić smatra kako svaki čovjek treba pratiti svoje snove i želje.

- Jedino će tako svako naći mjesto za sebe na ovom svijetu, bez obzira na to u kojoj državi živjeli. Smatram da će čovjek uvijek uspjeti ako radi ono što voli jer će se za to i boriti. Obrazovanje je stub svake države - poručila je Babić. (Fena, Faktor, Ptice Forum)
 
Pronađi:
Vrh