Zašto je važno očuvanje prirode

Biljke i životinje sastavni su dio složenih prirodnih procesa, a među njima vlada ravnoteža. Što je ekosistem raznovrsniji, time je i otporniji na opterećenja, bolje odolijeva štetnim uticajima iz okoliša. Živa bića mogu dati bitan doprinos otkrićima novih lijekova, izvora hrane, odnosno služe kao spremnici gena.

Priroda je značajna i za našu psihološku dobrobit. Pozitivni doživljaji boravka u prirodi djeluju na održavanje duševne ravnoteže i mira. Šetnje i boravak u prirodi pozitivno djeluju i na funkcionisanje našeg tijela, posebno kardio-vaskularnog i lokomotornog sistema.

Veliki broj dječijih psihologa smatra da je igra u prirodni izuzetno važna za zdrav razvoj svakog djeteta. Kako stručnjaci ističu, dok se igraju u prirodi, djeca istražuju svim svojim čulima.

Priroda je važna i za razvoj nauke, te u obrazovne svrhe. Problemi zaštite prirode mogu imati i praktičnu važnost (procjenjuje se da bi život na Zemlji nestao za pet godina kad bi izumrli svi insekti!).

Možda najvažniji razlog očuvanja prirode je etički.

Da bi se mogla provesti djelotvorna zaštita prirode, nije dovoljno samo voljeti prirodu, nego posjedovati temeljito znanje o njoj. Moramo znati šta je vrstama na nekom području neophodno za život, koliko se učestalo tamo javljaju, gdje su rasprostranjene, šta ih ugrožava, a svi podaci se moraju sakupljati kontinuirano.

Na našim prostorima premalo je stručnjaka da bi mogli istodobno pratiti stanje svih staništa i populacija, pa je neophodno da se amateri ljubitelji prirode uključe u proces monitoringa.

Bilo da pojedinca zanimaju ptice, orhideje ili vilinski konjici, on može prikupiti podatke na temelju kojih se mogu određenim mjerama zaštititi vrste, npr. od gaženja, uznemiravanja, te da se poboljšaju uslovi razmnožavanja i sl.

Pratiti se ne moraju samo egzotične ili atraktivne vrste, nego i one najuobičajenije. Na primjer, u Velikoj Britaniji, pored mnoštva posmatrača ptica, nije se pratila populacija običnih vrabaca i najedanput se ustanovilo da je brojnost populacije drastično opala. Da je vršen redovan monitoring, možda bi se i prije primijetilo opadanje brojnosti i moglo reagovati.

Prikupljeni podaci nisu sami sebi svrha, nego ih treba proslijediti zainteresovanim službama i nevladinim organizacijama, ili publicirati i učiniti dostupnima široj javnosti i naučnoj zajednici.

Naravno, potrebno je biti oprezan sa iznošenjem podataka o staništima rijetkih i ugroženih vrsta, jer takve podatke mogu iskoristiti i pojedinci kojima je najmanje stalo do zaštite, a najviše do zarade (npr. staništa rijetkog leptira apolona zanimljiva su kolekcionarima leptira, čiji je cilj uhvatiti leptire i preparirati ih, a ne očuvati rijetke preostale populacije). (Udruga Animalia, Ptice Forum)

Kome je do betona nek ide u atomska skloništa, ali mu ne prognoziram ni dobro zdravlje ni ugodan život.