Crnogorci traže sistemsko zbrinjavanje povrijeđenih divljih životinja

Scorpio

Registrovani član
Poruke
616
Reakcije
142
Lokacija
Spol
Crnogorske institucije nikad nisu preuzele brigu o povrijeđenim pticama, tvrde pojedinci i organizacije koji su to godinama radili volonterski i, pošto su ovih dana ponovo izloženi igri prebacivanja lopte kad su u pitanju nadležnost i odgovornost, najavljuju da više neće da rade tuđi posao.

D. R. i A. Z. iz Podgorice, prije nekoliko dana našli su povrijeđenog malog vranca (patuljasti kormoran), pticu čiji je lov u Crnoj Gori zabranjen. Potražili su pomoć veterinara u ambulanti “K9”, odakle su ih uputili na fizičko lice, Bjanku Prakljačić, djevojku koja godinama volonterski brine o povrijeđenim i bolesnim pticama. Objasnila je da nema uslova da pored drugih ptica o kojima trenutno vodi računa, preuzme brigu o kormoranu. Građani koji su našli pticu ponudili su veterinarima da plate njeno liječenje, ali su u “K9” ambulanti D.R., koja nema nikakvog iskustva kad je briga o pticama u pitanju, kazali da kormorana odnese kući. Ptica je na kraju uspavana.

Iz veterinarske ambulante nisu odgovarali na novinarski poziv, a redakciji "Vijesti" o cijeloj situaciji nisu odgovorili ni iz Ministarstva poljoprivrede u okviru kojeg je lani formiran Savjet za zaštitu životinja. Na pitanja novinara, nisu odgovorili ni iz Veterinarske komore, inspekcije, a iako najavljeni, odgovori nisu stigli ni iz Uprave za veterinu.

Prakljačićeva je kazala da bi, zbog prirode povreda, ptica svakako morala biti eutanazirana, ali da bi, da je ustanovljen sistem nadležnosti, makar bila pošteđena mučenja i nepotrebne vožnje sa jednog mjesta na drugo. Dodala je i da je slučaj malog kormorana samo jedan od mnogih, te da je tokom proteklih godina, kroz njen stan prošlo preko 500 ptica.

Za nepune četiri godine, koliko je aktivna bila i nevladina organizacija “Nora” koju je nedavno odlučila da zatvori, na oporavku je imala preko 300 ptica. Prakljačić je za to vrijeme finansijsku podršku dobila jedino od Elektroprenosa, u iznosu od 1.000 eura, povremeno bi dobila i neku donaciju građana, ali su troškovi liječenja ptica, tvrdi, bili tri do pet puta veći od toga. Osim što nije imala finansijsku podršku, napominje da su i ona i svi koji su pomagali poput nje, bili izloženi i riziku bolesti.

- Žongliramo sa ptičijim gripom, ornitozom, mikoplazmama... tri bolesti opasne po život. Veterinar stavi masku i rukavice, a mi smještamo te ptice u naš životni prostor… NVO “Nora” prestaje da postoji, nema je više, ni prihvata ptica. Ako me neko pozove, dobiće brojeve inspekcija i savjet koji veterinari znaju šta da rade… kako bi i trebalo da bude u državi. Ako i preuzmem neku pticu, to je moja lična stvar, nevidljiva javnosti, osim mojim prijateljima, i nije oporavak, već postupanje kao bilo kojeg civila - poručila je Prakljačićeva.

Bjanka je tokom proteklih godina bila prva adresa na koju su građani upućivani u slučaju da nađu povrijeđenu pticu, ptića koji je ispao iz gnijezda. Brinula je i o pticama koje sama pronađe. To zbrinjavanje odvijalo se u maloj sobi i na terasi porodičnog stana, a njena jedina želja, kako je ispričala, bila je da svaku pticu osposobi za uspješan let u slobodu. Odluku o povlačenju donijela je nedavno, a slučaj sa patuljastim kormoranom samo je “kap u punoj čaši”. Nadležnima je poručila da su tokom proteklih godina imali šansu da nešto urade i sami.

- Sad me više ne interesuju. Znaju dobro šta da rade, imaju novac. Bila sam strpljiva godinama, imali su moje vrijeme i trud. Nije im valjalo… - poručila je ona.

Sličnog su stava i u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), organizaciji iz koje, takođe, poručuju da je problem kompleksan i da bi njegovom rješavanju konačno trebalo pristupiti sistemski.

- Od početka 2017. do danas, CZIP-u je prijavljeno 160 slučajeva povrijeđenih ptica ili ptića koji su ispali iz gnijezda. Od toga, 83 slučaja su riješena sa pozitivnim ishodom. Kako sami nismo u mogućnosti preuzeti svaki pojedinačan slučaj, umnogome se oslanjamo na savjesnost građana koji su i te kako svojim intervencijama pomagali, naročito u slučajevima vraćanja ptića nazad u gnijezda. Od tog jako velikog broja, CZIP je, sa Bjankom Prakljačić, na liječenje preuzeo 44 ptice. To uključuje sve one situacije gdje je neophodna brza reakcija i kada nije moguće prepustiti građanima da sami brinu o takvim pticama - rekla je Jovana Janjušević, izvršna direktorica ove NVO, dodajući da su u pitanju teška trovanja, povrede krila u saobraćaju, ranjavanje…

Kada je neophodno pružiti pomoć u zbrinjavaju grabljivica, CZIP-u pomaže Dejan Krvavac, za kojeg navode da “ima i najveće znanje i iskustvo kada su te jako zahtjevne ptice u pitanju”.

- Sve to se radi na volonterskoj osnovi, iz vlastitih finansijskih sredstava, bez podrške institucija, koje se oglašavaju nenadležnim, očekujući da udruženja građana i pojedinci rade njihov posao i finansiraju njihove obaveze - kazala je Janjuševićeva.

Dodaje da, pošto nemaju ni uslove, a ni ovlaštenja, kao i “Nora”, CZIP prestaje sa daljom brigom o divljim životinjama.

- Rješenje ne samo da nije nađeno, već se niko nije ni bavio ovim problemom, jer su našu podršku shvatali kao besplatan servis - poručili su iz CZIP-a nadležnima.

Kao primjer kako bi u praksi briga o divljim životinjama trebalo da funkcioniše, Janjuševićeva navodi primjer Slovenije, gdje, kako je rekla, svaki građanin koji pronađe povrijeđenu divlju životinju može da je preda obližnjoj veterinarskoj ambulanti koja tu vrstu usluge pruža na teret države, a ne savjesnog građanina.

- Imali smo jako puno slučajeva gdje ljudi nisu željeli pružiti prvu pomoć jer nisu imali novca da odvedu povrijeđenu pticu kod veterinara i da snose troškove takve intervencije. Slovenija, koja je ne samo članica Evropske unije, već i zemlja koja je u EU prepoznata po najvećim ekološkim standardima, ima dva azila za zbrinjavanje divjih životinja, uključujući i ptice - kazala je Janjušević. (Vijesti.me, Ptice Forum)
 
Pronađi:
Vrh