Tinejdžer hobi pretvorio u zaradu, uzgaja golubove, koke nosilje i prepelice

upendo

Registrovani član
Registracija
27-04-2014
Poruke
635
Reakcije
237
Lokacija
Spol
Dok većina njegovih vršnjaka slobodno vrijeme provodi na internetu, u potrazi za igricama i zabavom, sluša muziku ili prati najnovija filmska ostvarenja, Njegoš Kokotović (14) traga za korisnim informacijama koje mu pomažu u uzgoju golubova, prepelica i rasnih koka nosilja.

Ptice su njegova ljubav, zahvaljujući kojoj ima i osiguran džeparac. Planira da osnuje mini farmu i proširi jato, te jednog dana bude ozbiljan proizvođač jaja i mesa.

U dvorišnom kutku Njegoš je skupio ptice iz zemalja u kojima nikada nije bio – Japana, Amerike, Francuske, Švedske.

Stvaranje šarolikog svijeta u nekoliko kvadrata počelo je prije četiri godine kada se rodila ljubav prema golubovima. Izučavajući ptičiji svijet mnogo je naučio i o ljekovitosti prepeličjih jaja, pa su i ove ptičice našle mjesto u njegovom domu.

– Impresioniran sam podatkom da jedno prepeličje jaje zamjenjuje pet kokošijih. Čitao samo mnogo i o hranjivosti i ljekovitim svojstvima tih jaja i mesa. Svjetski stručnjaci preporučuju njihovo korištenje u liječenju mnogih bolesti, pa čak i onih najtežih. Sada imam oko osamdesetak prepelica, a struka kaže da na jednog mužjaka moraju biti najmanje četiri ženke – kaže Njegoš.

Dječak kaže da sve što proizvede proda, tako da ne žali ni truda ni ulaganja, jer mu se na kraju isplati.

– Rok trajanja jednog jajeta je 42 dana, ali se moraju držati u frižideru na određenoj temperaturi. Dvadeset komada prodajem za 5 KM. Velika je potražnja za jajima, ali i mesom, koje košta oko 10 maraka. Imam stalne mušterije, a proizvedem onoliko koliko mogu da prodam, kako ne bih pravio zalihe – ističe ovaj vrijedni tinejdžer.

Prednost uzgoja prepelica je u tome što im nije potreban veliki prostor. Njegoš vodi računa o temperaturi u kavezima, zdravoj ishrani, a redovno obnavlja i jato.

– Svaki mjesec ležem jaja kako bih imao mladih prepelica. One mogu da nose jaja otprilike godinu dana, pa jato neprekidno obnavljam – pojašnjava Njegoš.

Njegoš kaže da jedno jaje za inkubaciju tih rijetkih rasa košta 3 KM i da ih nabavlja, zahvaljujući jedom ljubitelju ptica iz FBiH, u Americi i Nemačkoj.

– Riječ je o američkom lehornu, američkom vajtroku, amroku, francuskoj sokani, golišijaneru i raznim vrstama domaćih koka. Kupio sam stotinjak jaja i izleglo mi se oko 70 posto. Prednost ovih kokoški u odnosu na domaće jeste što su otpornije, snesu više jaja, a manje jedu. Ove ptice snesu od 220 od 350 jaja godišnje, što je znatno više od domaćih – priča Njegoš, koji je, iako mlad, postao vrsni poznavalac ovih ptica.

Ljubav prema pticama mu je bila vodilja, a širenje jata otvorilo mu je put i ka zaradi. Iako ima samo 14 godina vješto ekonomiše i ima jasnu viziju. Cilj mu je da napravi malu farmu i ponudi tržištu siguran i kvalitetan proizvod.

Podržava ga i porodica. Majka Jelica ponosna je na na njegovu spremnost da fudbalsku loptu, računar ili drugi hobi zamijeni brigom o pticama.

– U početku sam bila skeptična. Djeca tog uzrasta se brzo zasite i zamijene interesovanja novim. Međutim, njemu ništa nije teško. Brine o pticama, hrani ih, čisti, a ne zapostavlja ni školske i ostale obaveze – kaže majka.

Uprkos obavezama oko prepelica i koka, Njegoš nije zanemario svoju prvu ljubav – golubove. Među najmlađim je uzgajivačima u Bosni i Hercegovini. Trenutno ih ima oko stotinu.

Ptice su gospodari neba, a Njegoš svoje sudbine. Ljubav prema životinjama vjerovatno će, kaže, presuditi i iduće godine, kada nakon završetka osnovne škole bude birao buduće zanimanje. (Slađana R. Mrkonjić)
 

sovke

Registrovani član
Registracija
25-12-2014
Poruke
24
Reakcije
0
Lokacija
Spol
Ako ostvariš da u životu budeš sam svoj gazda to će ti biti najveći uspjeh.
 
Pronađi:
Vrh