Plijenori

lastavica

Registrovani član
Poruke
480
Reakcije
138
Lokacija
Spol
Plijenori (Gaviidae) ili morski gnjurci su jedina porodica iz reda Gaviiformes. U porodicu se svrstava četiri, odnosno pet vrsta, ovisno o tome može li se pacifički plijenor smatrati samostalnom vrstom ili je, kao što neki stručnjaci smatraju, samo podvrsta srednjeg plijenora. Ovaj se tekst odnosi istodobno na red, porodicu i rod.

Plijenori su velike ptice, plivači i gnjurci, dugačke od 53 do 91 cm i rasponom krila između 106 i 152 cm. Težina im se kreće od 1 pa do 6,4 kg. To znači da su ove velike vrste značajno teže od gusaka (Anserinae). Od gnjuraca (Podicipedidae) se razlikuju prije svega potpunim plivaćim kožicama koje povezuju tri prema naprijed okrenuta prsta (anisodaktilija), kao i vrlo dobro vidljivim, iako kratkim, repom.

Perje je kod većine vrsta u vrijeme kad nose "svadbeno ruho" s gornje strane obojeno crno-bijelo, poput šahovske ploče, dok je s donje strane tijela gotovo bijelo. Kod svih vrsta glava i vrat živih su boja. Ovo upadljivo, raskošno obojeno perje zimi zamjenjuje perje neupadljivih boja. Vrlo je gusto i dobro izolira od hladnoće arktičkih i subarktičkih voda koje su njihovo prirodno stanište. Mnogo vremena posvećuju njezi perja, jer samo čisto, dobro njegovano perje omogućuje i dobru zaštitu.

Mužjaci su nešto krupniji od ženki, no drugi, vidljivi spolni dimorfizam ne postoji. Mladi plijenori imaju cijelu godinu jednostavno obojeno perje kao odrasli zimi. Tek u dobi od oko tri godine perje dobija tipične boje odraslih u vrijeme parenja i gniježđenja.

Sve vrste imaju snažan, šiljasti kljun i mala, takođe šiljasta krila. Jako su dobri letači, ali kako su im noge smještene iza sredine tijela, vrlo teško i nespretno hodaju.

Plijenori naseljavaju prije svega sjever holarktika, dakle tundru i tajgu u Kanadi, Aljasci Skandinaviji i Rusiji. Od pet, dvije vrste (crvenogrli i srednji plijenor) gnijezde se i u sjevernoj Evropi. Ovdje im je južna granica pojavnosti sjeverna Irska, sjeverna Škotska i jug Norveške i Švedske. Veliki plijenor gnijezdi se prije svega na sjeveru sjeverne Amerike, ali i na Grenlandu i Islandu, dok žutokljuni plijenor to vrijeme provodi na sjeveroistoku Sibira i krajnjem sjeveru sjeverne Amerike.

Čitav svoj život plijenori provode na vodi ili u njenoj neposrednoj blizini. Velike vrste gnijezde se na dubokim, daleko u tundrama i borealnim područjima skrivenim jezerima, dok manje vrste u to vrijeme dolaze i na mala jezera, lokve i ribnjake. Za gnjezdište će plijenori dati prednost jezerskim otocima, ako ih ima. U rijetkim slučajevima crvenogrli i žutokljuni plijenori gnijezde se i u zaštićenim morskim uvalama ili riječnim deltama.

Zimovališta su im, ovisno o vrsti, na obalama Evrope, Azije i Sjeverne Amerike. U Evropi to mogu biti, između ostalog Sjeverno i Baltičko more kao i sjeverni dijelovi Sredozemnog mora. U sjevernoj Americi zimovališta sežu na jug do kalifornijskog poluotoka i Floride, a u Aziji duž kineske obale do Hainana.

Grenlandske i islandske populacije plijenora mogu se zimi sresti na evropskim obalama, a samo iznimno na velikim jezerima u unutrašnjosti. Češći su crvenogrli i srednji plijenor, koji se u većem broju okupljaju zimi na obalama srednje Evrope. Obje vrste dolaze pojedinačno ili u manjim skupinama prije svega u vrijeme jesenske selidbe i na velikim jezerima duboko unutar srednjoevropskog kopna.

Posebno zanimljivo selidbeno ponašanje uočeno je kod sjevernosibirskih populacija srednjih plijenora. U jesen dolaze na Crno more, a selidbeni put u proljeće ide im prvo do Baltika, a zatim odatle na Bijelo more. Ovakvo selidbeno ponašanje, da ptice idu u jesen jednim, a u proljeće drugim putem, do sada je dokazano samo kod vrlo malog broja vrsta ptica.

U srednjoj Evropi žutokljuni plijenor samo je rijedak, zalutali gost, dok pacifički plijenor u ovim područjima još nikada nije dokazano viđen.

Plijenori izvanredno dobro rone, sve do dubine od 75 metara, a pod vodom mogu provesti do osam minuta. No, najčešće zaranjaju do dubine od 2 do 10 metara, a pod vodom se rijetko zadržavaju duže od minute.

Na suhom se kreću vrlo nespretno. Ne mogu dugo stajati uspravno, nego se naslanjaju na prsa. Nogama ne mogu hodati, nego se kreću kratkim, žabolikim skokovima, koji su vrlo naporni i omogućuju prelaženje samo kratkih razdaljina.

Unatoč relativno kratkim krilima, plijenori su vrlo dobri letači, i mogu leteći prevaljivati vrlo velike razdaljine. Za uzlet im je potreban dugačak zalet, 50 do 100 metara. Jedino relativno malen crvenogrli plijenor može uzletjeti s kopna.

Plijenori se hrane gotovo isključivo malim do srednje velikim ribama koje love dok rone, i najčešće ih pod vodom i pojedu. Vrlo rijetko jedu bilo što drugo, no ako jedu, onda to mogu biti žabe, rakovi, mekušci, crvi ili vodeni insekti. Postoje i slučajevi da se plijenori gnijezde na jezeru gdje nema riba. Tada privremeno promijene prehranu i hrane se samo mekušcima ili insektima.

Plijenori žive monogamno. U vrijeme gniježdenja parovi dolaze ponovo na mjesto iz prethodne godine, a zajedno ostaju i u vrijeme seobe i na zimovalištima. Otprilike svake četvrte godine gniježđenje izostaje. Polažu jedno do tri jaja, a na njima sjede oba roditelja. Mladunci ostaju oko tri dana u gnijezdu. Već u toj dobi mogu plivati i roniti. Često se odmaraju na leđima roditelja. Roditelji ih hrane do starosti od sedam sedmica, a nekad i duže.

Nema pouzdanih spoznaja o očekivanom životnom vijeku ovih životinja. Crvenogrli i srednji plijenor doživljavaju više od deset, a nekad i dvadeset godina. Za jednog srednjeg plijenora dokazana je starost od 28 godina. S druge strane, dosad nije poznat ni jedan slučaj velikog plijenora starijeg od osam godina. No smatra se da to nije najveća moguća starost ovih životinja.

Osim crvenogrlih plijenora koji su najmanji, sve druge vrste izrazito su teritorijalne životinje i vrlo agresivno brane svoj teritorij od svih nametljivaca. Najčešće je dovoljno prijeteće ponašanje da se nametljivac povuče. Odrasli plijenori imaju vrlo malo prirodnih neprijatelja. Jedino velike grabljivice mogu ponekad uloviti plijenora. S druge strane, mladunce ugrabe vrane ili gavrani, neki galeb, vidra ili velika riba.

Niti jedna vrsta plijenora nije ugrožena. No, ipak se bilježi smanjenje veličine populacija svih vrsta kao posljedica ljudskih aktivnosti u arktičkom ekosistemu.

Sve danas recentne vrste plijenora svrstane su u jedan rod, Gavia, jedini rod porodice Gaviidae, koja je opet jedina u redu Gaviiformes. Prema tradicionalnom gledanju, svrstavani su u četiri, a prema novijim spoznajama, u pet vrsta:

- Veliki plijenor (G. immer)
- Žutokljuni plijenor (G. adamsii)
- Srednji plijenor (G. arctica)
- Crvenogrli plijenor (G. stellata)
- Pacifički plijenor (G. pacifica)

Pacifički plijenor ranije je opisan kao podvrsta srednjeg plijenora, no danas se uglavnom smatra zasebnom vrstom. (Wikipedia, Ptice.info)
 

ecentar

Registrovani član
Poruke
15
Reakcije
3
Lokacija
Spol
Ugrožene od ljudi, kao i ostatak vrsta. Svijet nam postao tijesan.
 
Pronađi:
Vrh