paxaro
Registrovani član
- Registracija
- 27-04-2014
- Poruke
- 801
- Reakcije
- 272
- Lokacija
-
- Spol
-

Dužina tijela od vrha repa do vrha kljuna je 29-33 cm, a raspon krila je 61-67 cm. Masa ptice je od 97 do 230 grama. Podsjeća na crvenonogog sprudnika, samo je nešto izduženiji i elegantniji, sa dužim nogama i kljunom koji je blago savijen pri vrhu. Dok se hrani, zalazi u dublju vodu, a nerijetko potapa glavu u vodu u potrazi za vodenim beskičmenjacima. Leti brzo i pravolinijski. U letu se može primjetiti da nema bijela polja na krilima.
Nastanjuje tundre sjeverne Skandinavije i sjevernog Sibira, blizu granice arktičkog kruga. Zimu provodi u srednjoj Africi, Indiji i na Bliskom istoku, a u maloj mjeri prezimljava na obalama Sredozemnog i Južno kineskog mora. Neke jedinke zalutaju do Kariba, SAD, Mikronezije i Australije.
Pogodna staništa za gniježđenje su mu nizijski i brdoviti predjeli tundre, močvarne šume bora i breze, a odgovaraju mu i otvorenija područja kao što su tresetišta sa rijetkim grmljem. Tokom seobe se sreće na vrlo različitim vlažnim staništima, počevši od slatkovodnih i braktičnih močvara i laguna, preko muljevitih morskih obala i riječnih nanosa, pa sve do taložnika farmi, polja riže, kanala za navodnjavanje, plavnih livada i solana.
Hrani se i danju i noću, a ishrana se uglavnom sastoji od vodenih insekata i njihovih larvi, račića, mekušaca, člankovitih crva. Ponekad jede i riblju mlađ i vodozemce do 6-7 cm.
Gnijezdo gradi u plitkom udubljenju na zemlji, unutar busena biljaka ili na mahovini (najčešće iz roda Sphagnum). U potpuno suhim područjima gnijezdo može biti sakriveno ispod grana patuljaste vrbe. Mjesto za gnezdo traži u blizini mrtvih stabala, sa kojih može osmatrati.
Ženke počinju da se sele već početkom juna, mužjaci ih prate tokom jula, dok se mladi sele u avgustu i septembru. Neka mjesta gdje se odmaraju tokom seobe su: obala Holandije, južna Mađarska, jugoistočna Grčka, Crno i Kaspijsko more, centralni Kazahstan, Bajkalsko jezero, centralna Jakutija, Sahalin i Japan. Najveća zimovališta su u državama Sahela i u sjevernim savanama. U Afriku stižu u periodu od avgusta do oktobra i tu ostaju do aprila. Na svoja gnijezdilišta se vraćaju od kraja aprila do sredine maja. Neke jedinke ostaju u tropima i tokom gnijezdeće sezone, ali se ne gnijezde. Parovi se gnijezde pojedinačno ili u rasutim grupama koja broje od 20, pa i do 100 gnijezdećih parova u odgovarajućem staništu. Prije jesenje seobe se okupljaju u velika jata. Evropska populacija je ocijenjena kao stabilna i procjenjuje se da broji od 20 500 do 54 000 gnijezdećih parova.
Ovu vrstu ptice najviše ugrožava uništavanje staništa na kojima se odmara, hrani i priprema za nastavak seobe. Vlažna staništa u Gani su u velikoj mjeri degradirana abrazijom, isušivanjem močvara i melioracijom. Obala Žutog mora u Kini i Južnoj Koreji je zagađena, riječne obale i delte su ograničene nasipima, a uklanjanje faune bentosa i riječnog nanosa u donjem toku rijeka Hoangho i Jangcekjang je neodrživo i nekontrolisano. (Wikipedia, Ptice Forum)