Golubovi, gugutke, grlice

Zelenokrila/smaragdna grlica (Chalcophaps indica)
OL9DZKT.png
Zelenokrila grlica (Chalcophaps indica) je ptičija vrsta čije se stanište proteže od Indije, preko Kine, Filipina, sve do Australije. Zovu je još i Smaragdna grlica. U svojim staništima nije ugrožena i vrlo često se može vidjeti.

Zelenokrila je srednje veličine, naraste do 25 cm. Prepoznatljiva je po metalik zelenim krilima. Glava je sivkaste boje. Perje leđa i donjeg dijela trupa smeđe-crvene je boje, kao i rep. Noge su crveno-ljubičaste.

Hrani se voćem opalim na tlo, kao i raznim sjemenkama. Također se hrani i insektima, naprimjer termitima.

Žive u parovima, a gnijezde se od aprila do oktobra. Gnijezdo obično grade na palmama i to od nekolicine grubih grančica. Gnijezde se u šumama i šumovitim prostorima, a gnijezda se nalaze na visinama od 1 do 5 m. Ženka snese dva bijela jaja i sama ih inkubira oko dvije sedmice. Uglavnom preživi samo jedan ptić i izlazi iz gnijezda nakon 12-14 dana.

Boravi uglavnom na tlu i u žbunju. Ponekad odlazi na otvorene površine, ali kada primjeti opasnost bježi u zaklon niskog rastinja i grmlja. U prirodi imaju običaj posjećivati nalazišta minerala u šumama. Let im je lagan i brz.

Ovu grlicu se može pronaći kako se hrani na obradivim površinama i u parkovima, ali je ljudi često love zbog njenog prekrasnog glasanja i očaravajućih boja. Zbog toga je važno očuvati tropske šume kako bi se tamo mogle skrivati i gnijezditi. (Svijet grlica, Wikipedia, Ptice.info)
 
Grlica krvavog srca (Gallicolumba luzonica)
GD9UkYJ.png
Grlica krvavog srca (Gallicolumba luzonica) je malena šumska ptica. Živi samo na Filipinima, u šumama. Malo ih je u prirodnom staništu pa je i zakonom zaštićena. Naziv je dobila po tome što na prsima ima crvenu mrlju koja podsjeća na krv. Vrlo je stidljiva i tiha ptica. Skoro cijelo vrijeme borave na tlu.

Gornji dio tijela joj je sivo-smeđe boje, koja se postepeno preliva u zelenu, plavu i ljubičastu. Glava, vrat i prsa su bijelo-žućkasti, a na sredini je jarko crvena boja. Većinom mužjaci imaju jače boje i bolje im je izražena crvena boja te su malo krupniji i imaju veću glavu od ženki.

Hrani se sjemenkama, insektima i bobicama.

Par gnijezdo gradi visoko u krošnjama, od grančica i korijenja. Ženska snese dva bijela jajeta, a inkubiraju ih oba roditelja. Mladi se izlegu nakon dvije i po sedmice. Roditelji ih prvih nekoliko dana života hrane mlijekom koje stvaraju u želucu. Gnijezdo napuštaju nakon tri sedmice. Mlade ptice nemaju tako jarke boje kao odrasli. (ervindoves.com, Wikipedia, Ptice.info)
 
Tačkasta/perlasta grlica (Streptopelia chinensis)
k1j1PIq.png
Tačkasta grlica je vitka dugorepa ptica i doseže dužinu od 28 do 32 centimetra. Poznata je i kao perlasta grlica. Vrsta je sve brojnija jer se lako prilagođava različitim uslovima.

Prirodna staništa ove grlice su područja Kine, Indije i Šri Lanke. Ljudi su ju rasprostranili i po Americi, Indoneziji, Australiji i Novom Zelandu. U Australiji živi u vrtovima, parkovima i šumama.

Perje tačkaste grlice je smeđe (s prednje strane svjetlije, a na leđima tamnije) i po njemu su rasute male bijele tačke po kojima je i dobila ime. Noge su crvene.

Slabašno gnijezdo od grančica grade u krošnji drveta. Ženka snese dva bijela sjajna jajeta. Ptići se legu nakon dvije i po sedmice i gnijezdo napuštaju tri sedmice kasnije, ali ostaju sa roditeljima dok se potpuno ne osamostale.

Perlasta grlica se hrani travama i sjemenkama žitarica.

Ove ptice većinom žive same ili u parovima, ali se za vrijeme hranjenja skupljaju u manja jata. Leti brzo i pravolinijski. Pjev je dugo i nježno guu-guu-guu. (Svijet grlica, Wikipedia, Ptice.info)
 
Picui grlica (Columbina picui)
n5foriC.png
Picui grlica (Columbina picui) rasprotranjena je u Jugoistočnom Brazilu, Centralnoj Argentini sve do Anda, te postoji i odvojena populacija u Centralnom Čileu.

Nastanjuje suha područja savana, a može se naći i u vrtovima i na agrarnim površinama.

Ova vrsta još nije dovoljno istražena te ne postoji puno dostupnih podataka o njenom ponašanju, razmnožavanju i sl.

Mužjak je sivo-plavkaste boje, koja prema repu prelazi u sivo-smeđu. Brada i trbuh su bijele boje. Primarna letna pera su crna. Noge su crveno-roze.

Ženka je jako slična mužjaku, ali više zagasite smeđe-sive boje.

Mlade pticu su žućkasto do crvenkasto smeđe boje.

Hrani se raznim vrstama sjemenja. (Svijet grlica, Wikipedia, Ptice.info)
 
Sve ljepša od ljepše.
 
Viktorijin krunasti golub (Goura victoria)
0Q8l0uz.png
Viktorijin krunasti golub (Goura victoria) je vrsta goluba karakteristična po svojoj sivkasto-plavoj boji i kruni po kojoj je i dobila ime.

Visoki su kao ćurke (65 - 80 cm), teški i do 3,5 kg. Smatraju se najvećom preživjelom vrstom golubova na Zemlji.

Žive u gustim džunglama Indonezije i Papua Nove Gvineje, te se o njihovom životu u prirodi se zna mnogo.

Lete teško i sporo, čak i kada su u opasnosti. Većinu vremena provode na tlu, gdje jedu opalo voće, ali i grade svoja gnijezda.

Parovi ostaju zajedno tokom čitavog zivota. Mužjak bira mjesto i pravi gnijezdo u koje ženka polaze jedno jaje. Oba roditelja učestvuju u inkubaciji koja traje četiri sedmice. Mladi se legu bez perja i nakon sljedeće četiri sedmice u potpunosti operjaju, a osamostale se sa 12-13 sedmica starosti.

Životni vijek ovih ptica je oko 15 godina.

Pored toga što se značajno izgledom razlikuju od golubova koje viđamo u gradovima, Viktorijini krunasti imaju i karakterističan zvuk koji podsjeća na onaj koji dobijamo puhanjem u praznu staklenu bocu. (Wikipedia, Ptice.info)
 
Puno lijepih vrsta i živih boja, nisu svi sivi kao naši gradski. 🙂
 
Pronađi:
Nazad
Vrh