Zanimljivi intervjui, izjave, kratki citati...

arsenal

Registrovani član
Poruke
6
Reakcije
2
Lokacija
Spol
Mitropolit Mihajlo: Srbi znaju da RS ne može opstati, BiH je država "od Kulina bana i dobrijeh dana"
Vrhovni poglavar Crnogorske pravoslavne crkve mitropolit Mihajlo gostovao je u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića i ustvrdio da BiH ne može biti država sve dok u njenom sastavu postoji Republika Srpska.

- Ne možete stvarati državu u državi, to nema nigdje u svijetu. Vjerujem da će sve to jednog dana biti samo Bosna i Hercegovina, jer to je država "od Kulina bana i dobrijeh dana", kazao je mitropolit Mihajlo.

Dodao je i da se nada da će doći do kompromisa.

- Nadam se da će usijane glave jednom shvatiti da će to jednog dana biti kompaktna, zajednička država sa svojim granicama, koja će funkcionisati mnogo bolje nego što je bila bivša Jugoslavija, istakao je vrhovni poglavar Crnogorske pravoslave crkve.

Naglasio je i da vodeći političari u RS-u, poput Milorada Dodika, te u Srbiji, poput Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, ali i svi Srbi znaju da se RS ne može održati.

Osvrnuo se i na presude Vojislavu Šešelju i Radovanu Karadžiću, na zločin u Srebrenici i negiranje genocida, ali i o nacionalizmu na ovim prostorima koji je teško iskorijeniti. (AA)
 

plima

Registrovani član
Poruke
45
Reakcije
4
Lokacija
Spol
Vrlo razuman i pošten čovjek. Zapravo ČOVJEK.
 

lako pero

Registrovani član
Poruke
6
Reakcije
0
Lokacija
Spol
Arapske izreke i mudrosti koje će vam oplemeniti dušu
Bliski istok, iz historijske perspektive, bio je kolijevka civilizacije te je i danas nemjerljivo bogat kada govorimo o kulturnom nasljedstvu.

Njegove tople boje, uske, osunčane ulice, miris začina... privlače sve one koji žele osjetiti dašak drevne mudrosti. Pročitajte nekoliko sjajnih arapskih poslovica i izreka koje govore o filozofiji, svjetonazoru i moralu arapskog svijeta.

• San ne pomaže ako je duša umorna.
• Govorite samo onda kada je ono što želite reći ljepše od tišine.
• Armija ovaca koju vodi lav može pobijediti armiju lavova koje vodi ovca.
• Mudrac namiguje, budala udara.
• Vjerujte u ono što vidite, na stranu položite ono što čujete.
• Uz malo ljubaznosti i lijepu riječ i slona možete vući dlakom.
• Vjetrovi pušu suprotno od onog što žele brodovi.
• Ako ste nakovanj, budite strpljivi; ako ste čekić, udarite jako.
• Ko traži prijatelja bez mane, neće ga nikad naći.
• Sunčano vrijeme, stalno, bez kiše, pravi pustinju.
• Čuvajte zeleno drvo u vašem srcu. Možda dođe ptica pjevica...
• Kad porazite ponos, osjećate se dobro. Kad porazite ljutnju, veseli ste. Kad porazite strast, uspješni ste. Kad porazite pohlepu, sretni ste.
• Niko ne može komandovati drugima, ako ne može komandovati sobom.
• Ako se plašite – ne radite to. Ako radite to – ne plašite se!
• Pobjeda će pokazati za šta ste sposobni; poraz će pokazati koliko zaista vrijedite.
• Ne otvarajte vrata koja nećete moći zatvoriti.
• Ako otkrijete tajne vjetru, ne smijete se ljutiti što ih vjetar otkrije drveću...
• Ako ne možete imati sve, ne ostavljajte malo.
• Smij se i svijet će se smijati s tobom. Plači, plakat ćeš sam.
• Svaka glava ima svoju glavobolju.
 

Jasmina

Registrovani član
Poruke
10
Reakcije
2
Lokacija
Spol
Jako lijepo i poučno predavanje koje bi svako trebao pogledati. Šta su nama crkve, džamije, kako se odnosimo prema njima, šta je tradicija a šta se promijenilo, gdje griješimo...

dr. Amra Hadžimuhamedović - Kulturno pamćenje i njegova interpretacija
S ciljem ocrtavanja mogućih okvira za razumijevanja šta u savremenom dobu znači 'vjersko čišćenje' kroz odnos prema bosanskoj sakralnoj i vjerskoj arhitekturi, moguće je postaviti tri recepcije bosanskog naslijeđa u odnosu prema pitanju identiteta.

Prva recepcija je kompleksni identitet, druga – sukobljeni identiteti, i treća – identiteti u nadmetanju. Sve tri recepcije su žive, ali je prva u odbrambenom, a dvije druge u ofanzivnom procesu.

U okviru tih recepcija, analizirani su slučajevi značenja pojedinih građevina u očuvanju, oblikovanju i razaranju kako bosanskih historijskih kulturnih krajolika tako i bosanskih pejzaža pamćenja.

Dr. Amra Hadžimuhamedović je član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika od 2001. godine. Na Univerzitetu u Sarajevu i Internacionalnom univerzitetu Sarajevo predaje historiju arhitekture i konzervaciju kulturnog naslijeđa. Držala je predavanja na brojnim univerzitetima i institucijama u Bosni, Italiji, Španiji, Albaniji, Švedskoj, SAD-u, Srbiji, Palestini... Ekspert je u više međunarodnih znanstvenih tijela, uključujući Međunarodni naučni komitet za teoriju i filozofiju konzervacije, Romuldo del Bianco fondaciju, Međunarodni ekspertni tim Instituta za istraživanje genocida, Centar za naslijeđe Međunarodnog foruma Bosna. Radila je na oko 90 projekata iz oblasti konzervacije i restauracije kulturnog naslijeđa i objavila preko 70 naučnih radova na bosanskom ili engleskom jeziku, uključujući knjige Naslijeđe rat i mir (Sarajevo University Press), Razaranje kulturnog pamćenja i ljudska prava- ur. (Helsinški komitet za ljudska prava Sarajevo i Norveški Helsinški komitet za ljudska prava, Oslo) i Zločin u Općini Stolac (IRCICA, Ratno predsjedništvo Općine Stolac). (Udruženje PLUS, YouTube)
 

flower

Registrovani član
Poruke
11
Reakcije
0
Lokacija
Spol
Gledala sam to na TV-u, poražavajuće je koliko je čovjek u suštini i dalje primitivno biće.

-----

 

Atilla

Registrovani član
Poruke
83
Reakcije
13
Lokacija
Spol
Duhoviti komentar jedne Makaranke o turistima
Književnica iz Makarske Dada Batinić na Facebooku je opisala kakva iskustva iznajmljivači apartmana u Dalmaciji imaju s turistima iz raznih država, a njena duhovita objava postala je veliki hit.

Njen post prenijeli su brojni portali, čak je preveden na engleski i objavljen na Redditu.

Piše: Dada Batinić, Facebook

Talijani te uvik pitaju govoriš li engleski, ali tvoj odgovor, ma kakav bio, ne razume jer engleski ne pričaju. Rečenica "Spik ingliš?" u njih se prenosi s koljena na koljeno i za nju su svi čuli. Vuču se po kući ka slina po maramici i uvik in svašta triba, obično ono što u sebe doma nemaju. Svi sve pitaju uglas i isprid tebe se posvade prije negoli odgovoriš. Kad odu, taj apartman više ne moreš nikome iznajmit jer ga triba piturat, deratizirat, a najbolje-spalit! Fale ti cijevi od vode, fali ti pepeljara...fali ti i živaca da o Talijanima uopće pišeš.

Bosanci, meni najmiliji gosti, uvik u autu dovedu makar osobu više negoli auto more primit. Kako priđu granicu, nije jasno. Čin parkiraju, ispadaju vanka s osmijehon, ko da nisu putovali 5, 6, 7, 8 sati po najvećoj vrućini. Puten, kažu, stali u Jablanicu, donili ti malo pečenoga, pa u Blagaj, donili ti urmašicu, a u Metkoviću kupili marmeladu od nektarina, mislili ponit kući, ali in se sviđaš pa ti dali i to. Grle te i ljube iako se prvi put vidite. Rezervirali su apartman na sedan dana, a lovu potrošili drugi dan ujutro. Nesritni i nikakvi spremaju se kući, povest će i rođaka nazad, trevili ga jutros na plaži, doša samo na dan. Kako su ti se uvukli pod kožu, daš in pet dana gratis. Rođaku također. Oni plaču od sriće, ti jecaš. Pitaju te šta ti je, ne znaš ni sam. Otad ste najbolji prijateji pa zimi, dakako, ideš u njih. Više spize izideš u tih sedan dana negoli u sebe cilu godinu. Kad se vratiš doma oni te svako malo pitaju kako si, a ti njih samo kad in misliš doć u goste. Kad o njima pričaš svome društvu, spominješ ih ka čimavice koje ti liti navrnu pa ne moš zaradit, a kad oni svojima govore o tebi, svaki njiov prijatej misli kako si super pa te zafrendava na fejsbuku. Zaključiš da si ograničen dalmatinskin mentaliteton i gadiš se sam sebi u periodu od 1.10. do 1.6.

Ako je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00. Prema njima se ophodiš ka i oni prema tebi, službeno, ko da si doša u općinu sređivat papire. Gledate se malo ladno, malo s nerazumijevanjen, ti strepiš jel ti išta fali, a njima smeta i da ih pitaš kako su. Nakon toga ih više ne vidiš i ne čuješ. Pari da ih nema, ne troše ni vodu ni struju, jedino što svaki dan na konop obise novi šugaman. Ti poštuješ kućni red zbog njih, televiziju slušaš na 20, a ćaći zapritiš da ćeš ga ostavit u staračkome pojača li na 30. Mobitel ti ne zvoni nego drće, a taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi. Kad odu, daješ stan samo Amerikancima da se izbalansiraju energije.

Amerikanci non-stop laprdaju i zvizneš na živce još na kolodvoru. Nijedne rečenice u njih nema bez najmanje dvi podštapalice i jasno ti je zašto naš čovik uspije u stranome svitu. Za Hrvatsku su prvi put čuli igrajući društvenu igru. Skupilo se njih šest pa jedan nabojo na zemljopisnoj karti di će društvo ove godine prije fakulteta. Prst mu zavatijo i susjedne zemlje no, za razliku od BiH i Srbije, Krejša je na moru. Za Neum isto nikad nisu čuli. U avionu su izguglali sve o našoj povijesti od stoljeća sedmog naovamo, vidili pošto su nan kurve i spiza i čude se da znamo šta je wi-fi. Potraš ih prije negoli ste došli do apartmana.

Poljaci nisu sigurni je li Makarska grad u koji su naumili ić, niti znaju kako su do tebe došli. Pitaju te svašta, ne čuju ništa. Pitaju more li se na planinu i kad je najboje ić. Rečeš da je najboje prije sunca, nikako u podne, odu u podne. Rečeš da je dućan pedeset metara livo, odu desno do izlaza iz grada. Pitaju te di je nudistička plaža, neće se tamo kupat nego da ne bi zabunon na nju nabasali. Uputiš ih nistrmo, javna plaža in je 5 minuta od kuće. Kad se vrate, pokazuju ti slike koza i pripoznaš među kozama Andriju Bakujina koji živi u Velikome brdu, deset kilometara odavde. Svaki put kad ih pogledaš glupavo se smješkaju i u sebi misliš da su tribali odsjest u kakvome centru za skrb. Porazbijaju ti pola inventara, optuže te da in prpaš po stvarima jer ne mogu nać svoj otvarač za konzerve. Zaštopaju perilicu za suđe jer teču skupa sa manistron gurnu unutra. Kad odu, malo razmišljaš o Hitleru.

Englezima je sve ekselent, osin šta prezirno komentiraju ono što vide i dotaknu. Srdela je odlična, ali zar nemate fish and chips? S mladima je lakše, čuli su za Dubrovnik i Zrće pa in objasniš da si ti između. Odma će sutra tamo ili vamo, zavisno od autobusnih linija. Moraš in sve naplatit unaprid jer loču, padnu s balkona istu večer i naredne dane provedu u bolnici. Odeš jednon u posjet, poneseš kilo limuna i litar soka, Englez je još u komi, vratiš sve doma. Potrošio si, ali nije ti žaj.

Australci ti plate deset dana, ali kako prvu večer svrate u pivnicu tako ih narednih devet dana više ne vidiš. Dođu doma tek deseti dan, u istoj majci i istin gaćama u kojima su ih vidio i prvi dan. Panično traže pasoš, kasne na avion. Ljube ti i grle mater, itaju se na susidu s kojon ne govoriš, vidili je da zaliva isprid kuće. Dovikuju se sa prolaznicima, mašu svima. Mašeš skupa sa susjedon (profesionalci ste), a kad zamaknu za prvu okuku, njoj jebeš mater i popiješ malo vode s cukron da te ne kolpa. Za Australce se ne triba sekirat da neće stić na avion jer se još nije dogodilo da oni nemaju sriće. Uvik se potrefi da je gužva oko ukrcaja pa kasnili tri sata ili tri dana uvik stignu na vrime.

Francuzi, čin su došli, zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili povrat novca. Odma se pogodiš da in vratiš 100 eura samo da te ne gnjave za svaku sitnicu. Za njiove pare iznajmiš apartman u tete i vratiš se kad oni odu.

Česi ubace stvari u stan, nameče ceradu na auto i nema šanse da će sist za volan do kraja odmora, iako obilaze cilu Rivijeru. Znaju svaku samoposlugu u gradu, upoznati su sa besplatnin zbivanjima, kulturnin znamenitostima, bauljaju po plaži i planini....Tek kad su sve izvižitali sidnu popit kriglu pive. Ko što Čehinja voli pokazat sise, tako Čeh voli pokazat drob. Ko što se Čehinja, koristeći razvedenost obale, kriomice kresne s našin spasiocen na plaži, tako Čeh kriomice loče pivu, izgovarajući se da mora u kafić na zahod. U muškaraca i dalje dobro kotira "fudbalerka", a ženske se strižu nakratko i to tako da ne znaš jel je ostriglo ili počupalo. Da se ne misle oće li izgorit ili neće, sprže se odma prvi dan pa se među svojima fale ko je crveniji. Žaj ti je kad odu jer su razdragani i nema u njima zla. Njiova ćer ti se ionako oženi za rođaka, viđat ćete se.

Hercegovac ne rezervira ništa jer je još za vrime rata kupijo stan u Makarskoj. Kako nije od vele odanja, gleda kako bi dotra prva dva kola od mercedesa u plićak. Kad izađe iz auta sidne u najbliži kafić i pije tri deca dok žena iskrcava sve iz gepeka. Ona ita peraje, maske, dicu, suncobrane, rukavice... Polak toga dica odma meću na sebe. Kad su dica u moru, mater in sidi pod suncobranon i motri na njih ka bejvoć iako ne zna plivat. Dica deranjen nadjačavaju jet-ski egzibicije i cila plaža gleda šta ta dicu mogu. A mogu slijedeće: začepit nos rukon i stisnit usta da poplave, pa taknit glavon more. Tako nekih stotinjak puta, ali s istin žaron i povicima. Jedini način da se njih riješiš je da zovneš "pauka".

Austrijanac, ka i Slovenac, ako i dođe, dođe na bicikli ili makar s auton koje vuče pet šest bicikli na krovu. Ne iđe na more nego ga vidiš na po staze kad odeš na planinu kopat kunpire. Voziš golfa tricu TDI i do vrha "Sv. Jure" je mrtva trka. Pokušavaš ga izgurat sa staze ali digne biciklu na zadnje kolo i ruvinaš auto o kamen. Dođe na vrh prvi, a od polak litra vode koje ima sa sobon, ostalo mu četiri deca. Daje tebi jer ti u autu ne radi klima.

P.S. Svaka sličnost sa stvarnin osobama je slučajna. Moguće je npr. da Hercegovac nema stan nego kuću... (Radio Sarajevo, Ptice.info)
 
Pronađi:
Vrh