Sve o razmnožavanju tigrica

Tigrica (Melopsittacus undulatus) je ptica papagaj iz potporodice Platycercinae. Jedina je vrsta roda Melopsittacus. Živi u suhoj unutrašnjosti Australije. Čest je kućni ljubimac u domovima širom svijeta. U narednih nekoliko postova pročitajte važne savjete za uzgoj tigrica.

Možete koristiti sljedeće linkove da preskočite na željeno poglavlje:

• Gnijezdo, kućica
• Parenje tigrica
• Jaja tigrice
• Pilići tigrice
• Dodatna njega
• Ručno hranjenje
• Prstenovanje
• Tigrica ne može snijeti jaje
• Dodatni savjeti
• Hrana koja potiče parenje tigrica
• Kaša za prehranu mladih tigrica

U prirodi, tigrice u dupljama truhlog drveća kljunom bruse mjesto za gnijezdo ne trudeći se da ga posebno dotjeraju. Zadovoljavaju se udubljenjem koje je dovoljno široko da u njega smjeste 5 do 8 jaja, koliko ženka obično snese. Gnijezde se dva puta godišnje i to u doba obilnih kiša, nakon čega je trava bujnija pa ima dovoljno hrane za potomstvo. Na sjeveru Australije to je period između juna i septembra, a na jugu između avgusta i januara.

I u "zarobljeništvu" tigrice se prilično lako razmnožavaju, a gnijezdo koje ćemo ponuditi svojim ptičicama treba da liči na prirodno.

Prave se uglavnom dvije vrste gnijezda - visoko i položeno. Dimenzije visokog gnijezda su: 18x14x14 cm; otvor je 4-4,5 cm, a za standarde: 25x18x18; otvor je 4,5 cm. Prečnik udubljenja je 10 cm. Položeno gnijezdo za obične tigrice ima dimenzije: 20x15x16, a za standarde: 25x18x18.

Iz visokog gnijezda novoizlegle, a već stasale tigrice, teže izlaze i zato duže ostaju sa roditeljima koji ih hrane. Potrebno je da mnogo ojačaju da bi uspjele da izađu iz gnijezda ovakvog tipa. To je i njegova osnovna prednost, pa se za njega najčešće opredjeljuju odgajivači standarda, koji žele što krupnije primjerke mladih papagaja.

Položeni tip gnijezda nastao je iz straha odgajivača da majka tigrica ne ugrozi leglo, s obzirom da se prilikom ulaska spušta direktno na jaja i mlade. Kod položenog gnijezda ptica prvo ulazi u dio poput predvorja, a onda se u drugoj polovini nalazi udubljenje na podu gdje se polažu jaja. Ono je tu da zadrži jaja na okupu i spriječi kotrljanje i oštećenja. Mada neki odgajivači tvrde da njihove tigrice, pri ulasku u visoko gnijezdo, nikada nisu polomile jaja, drugi imaju iskustvo sa tim i čak sa nagnječenim pilićima. Ovo se, prije svega, odnosi na standard tigrice, koje su mnogo veće i teže od običnih, pa njihovo nesmotreno uskakanje u visoko gnijezdo može imati teške posljedice.

Zato se čini se da bi idealno gnijezdo, ustvari, trebalo da bude visoko, ali duple širine, kako ptica prilikom ulaska ne bi direktno skakala na jaja, a pilići bi se dovoljno dugo zadržali na roditeljskoj ishrani. Ono što ipak ne može ovakvo gnijezdo predstaviti idealnim je pretjerana veličina, zbog čega bi se tigrica mogla osjećati nesigurnom u njemu. Prirodna gnijezda tigrica su najčešće vrlo skučena i plitka.

Gnijezdo za papagaja mora se praviti od tvrdog drveta ili šperploče. Karton je potpuno neupotrebljiv jer će ženka, prije nego se odluči za gniježdenje, veoma detaljno procjeniti jakost i sigurnost gnijezda, i to tako što će ga danima grickati kljunom. Ako ne uspije da ga ošteti, znači da je upotrebljivo za polaganje jaja.

Da bismo mogli imati pod kontrolom unutrašnjost gnijezda, gornji dio se pravi u formi poklopca kojeg možemo podizati. Ovo je potrebno zbog čišćenja, praćenja razvoja legla i sl.

Pod gnijezda je najbolje napraviti od pravog drveta, debljine oko 2 cm, kako bi moglo da se napravi dovoljno dobro udubljenje za jaja. Na pod može da se stavi malo krupne piljevine (hoblovine), pazeći da ne bude sitnih čestica koje mogu začepiti nosnice i dovesti do gušenja mladih. Većina ženki će ostaviti onoliko piljevine koliko joj odgovara, a ostatak će završiti da dnu kaveza ili volijere. U gnijezdo ne treba stavljati nikakvu tkaninu, jer je tigrica neće prihvatiti. Može, eventualno, proći osušena trava, ali iz iskustva se čini da tigrice ipak najviše vole čisto gnijezdo.

Gnijezdo je najbolje postaviti sa vanjske strane kaveza. Tako se ne zauzima neophodni prostor unutra, a i lakše je pristupiti zbog čišćenja i praćenja legla. Zato su dobri kavezi koji imaju više ulaza. Treba voditi računa da se kavez okrene tako da tigrica iz gnijezda ima potpun pregled sobe/prostorije u kojoj se nalazi, ali i da svjetlost ne pada direktno na otvor gnijezda.

Sam čin postavljanja gnijezda obično pobudi veliko uzbuđenje kod tigrica. Ženka vrlo brzo počinje da ga istražuje. Treba paziti da je poklopac dobro učvršćen da ga ženka ne može sama otvoriti guranjem. Ukoliko se poklopac lako skida, može se spolja fiksirati žicom ili selotejpom.

Gnijezdo je poželjno mijenjati svake treće sezone, a obavezno se čisti svaki put kad ga novoizlegli pilići napuste.

U volijerama se gnijezda postavljaju ispod samog krova, pazeći da sunčeva svjetlost ne ulazi direktno kroz otvor, kako bi ptica nesmetano mogla da leži na jajima. Nova gnijezda u volijeri mogu izazvati određene sukobe. Čim se postave, desiće se da ženke gotovo na juriš krenu ka njima, birajući ono koje im najviše odgovara. Tada zna doći do sukoba među njima, a posljedice mogu biti i fatalne. Za razliku od mužjaka, koji se ponekad bez većih posljedica koškaju i hvataju u klinč, tuča ženki se često završava smrtnim ishodom za gubitnicu.

Da se ovo ne bi događalo, u volijeru se obično stavlja bar dvostruko više gnijezda nego što ima parova. Ipak, u trenutku biranja gnijezda treba dobro paziti, pa po potrebi odvojiti sukobljene parove u zasebne kaveze.

Čim se sezona parenja završi, vraća se i mir među ptice, i one žive složno i prijateljski, kao da nikada nisu međusobno ratovale. Kako je ptičija ćud složena, ni ratobornost medu ženkama nije pravilo. Naprotiv, može se desiti da dvije ženke izaberu isto gnijezdo i uporedo leže na svojim jajima. Ovo, međutim, onda može da izazove sukobe medu mužjacima, koji obično stoje na prečkici ispred gnijezda i guraju se kako bi nahranili svoje ženke.

Ženka, u većini slučajeva, doživotno ostaje pri svom izboru mužjaka i gnijezda.

Izvor: knjiga Papagaji tigrice (Ivona Živković), elektronska forma papige.info, prilagodba i dopuna ptice.info.

U trenutku parenja ni mužjak ni ženka ne bi trebalo da budu mlađi od godinu dana. Ako su skloni jedno drugome, primjetićemo njihov nježan odnos: jedno drugome grickaju perje na glavi, međusobno se čiste i češkaju. Mužjak otpočinje svoje udvaranje tako što blago kljucka ženku po kljunu, a onda počinje i da je hrani.

Nažalost, ne odlučuju samo tigrice o izboru partnera. To čini i odgajivač, rukovodeći se željom da dobije što kvalitetnije potomstvo ili ptice određenih boja. Ovdje je najvažnije znati da se sparuju samo ptice iz različitih legala. Parenje tigrica u srodstvu čini se samo u posebnim uslovima.

Ako se drži samo jedan par tigrica u kavezu, često se dešava da, iako je gnijezdo dobro postavljeno, iako je ženkica očito zainteresovana za parenje, i ušla je u gnijezdo, do parenja ne dolazi. Tada se pitamo da li je ženka po volji mužjaku i zašto je on pasivan. Naravno, može se desiti da se ptice jednostavno ne dopadaju jedna drugoj, mada je ovo, ako imamo samo jedan par, dosta rijetko.

Razlog ovakvog ponašanja može biti u tome što se ptice, kad imaju sve uslove za gniježđenje, ulijene. Naime, tigrice na parenje ne tjera samo ljubav, nego i ljubomora. Ako mužjak tigrice nema suparnika, on može da se ulijeni i ne bude zainteresovan za gnijezdo.

U tom slučaju se pribjegava ubacivanju još jednog rnužjaka u kavez, ali uz opasnost da ženka izabere tog drugog, ili se poseban kavez sa drugim mužjakom smjesti blizu izabranog para, kako bi se bar čuli, ali ne i vidjeli. Iznenađujuće je kako brzo ovo urodi plodom. U volijeri, kao i u sobi sa više parova, ovakav problem se ne javlja.

VAŽNA NAPOMENA: Nikada ne treba stavljati dvije ženke u kavez sa jednim mužjakom. Ženke mogu biti veoma ratoborne i potući se do smrti. U volijeri takođe treba imati veći broj mužjaka nego ženki.

Osam dana nakon parenja, ženka će u gnijezdu da snese prvo jaje. Ali prije nego što se to dogodi, primjećuju se izvjesne promjene. Naime, ptice nemaju debelo crijevo, pa sve izlučevine iz crijeva i bubrega prolaze kroz jednu kratkotrajnu ostavu - kloaku, da bi se odmah, čim se kloaka ispuni, izbacile napolje. Kroz kloaku će proći i jaje, jer u njoj završava i jajovod. Kako je ono prilično veliko u odnosu na samu veličinu ptice, potrebno je da se kloaka proširi da bi primila jaje. Zato će ona, odmah nakon oplodnje, početi polako da se širi, sve dok ne dostigne potrebnu veličinu. Samim tim, i izmet koji se skuplja u kloaku, skupljaće se sve duže i izlaziti svakog dana sve rjeđe, ali u većim dijelovima. Uvećan ptičiji izmet najbolji je znak da je došlo do parenja i da će tigrica uskoro da snese jaje.

Proširena kloaka omogućava ptici da dugo vremena provede sjedeći u gnijezdu (ptica tamo ne vrši nuždu) i tako će biti svih 18-20 dana, koliko traje sjedenje tigrice na jajima. Da bi se u ovim danima ptici olakšalo izbacivanje izmeta, koji sedmog dana dostiže veličinu jajeta i zahtjeva veliki napor da bi se izbacio, treba joj davati što više povrća, voća i zeleniša. Takođe, u ovom periodu tigrica pije mnogo više vode nego obično.

Kada se jaje sa formiranom tvrdom Ijuskom najzad spusti iz jajovoda u kloaku, tigrica će ga veoma pažljivo ispustiti u gnijezdo. Dalje će nositi svakog drugog dana po jedno jaje, a u jednom nošenju može ih biti i do deset. Najčešće će to ipak biti između 5 i 8 jaja.

Sve vrijeme dok nosi jaja, ženka uzima pijesak sa mineralima i gricka sipinu kost mnogo češće nego ranije. To je iz razloga što se na formiranje ljuske jajeta troše pozamašne količine kalcijuma. Ptica to osjeća, pa stalno unosi kalcijum u organizam. Zanimljivo je da to radi i mužjak dok hrani ženku. Dar je prirode činjenica da on zna šta je njegovoj ženki potrebno.

Ukoliko se tigrice pare, a gnijezdo nije postavljeno, ženka će jaje ispustiti dok stoji na prečki i ono će se, prilikom pada na pod, vjerovatno razbiti. Ako i ostane cijelo, mužjak i ženka će ga vrlo brzo iskljucati i pojesti zajedno sa ljuskom.

Važno je napomenuti da ženka može nositi jaja i ako se nije parila. Naravno, tada će jaja biti neoplođena.

Nakon što snese jaje, tigrica ostaje u gnijezdu i počinje da leži na njemu. Ponekad ne sjedne odmah na prvo jaje, već nakon što snese drugo ili treće. Za sve vrijeme inkubacije mužjak stoji na ulazu u gnijezdo i povremeno poziva ženku da izađe kako bi je nahranio.

Inače, tigrice su veoma zahvalni i revnosni roditelji. Ženka će ležati na jajima čak i onda ako je, zajedno sa gnijezdom, pažljivo pomjeramo radi čišćenja i slično. Inače, ženka kljunom povremeno okreće jaja kako bi se ravnomjerno grijala. Dok ženka leži na jajima nema razloga da se zaviruje u gnijezdo i uznemirava ptica.

Ono što treba znati je da se će se pilići izleći samo iz 2 ili 3 jajeta, ako ženka sjedi na 5 ili 6 komada. Međutim, pojedine ženke mogu da snesu 8 do 10 jaja i može se izleći isto toliko pilića. Obzirom na veličinu jaja u odnosu na veličinu ptice, dobro je da ženka leži na tri, najviše četiri jajeta. Više pilića, uostalom, ne bi mogla dobro ni da othrani.

Za vrijeme inkubacije ženka izlazi iz gnijezda samo da bi se nahranila, malo protegla i sredila perje.

Zametak iz žumanceta je u obliku diska i, pod dejstvom toplote, počinje odmah da se razvija. Ptica koja je snijela deset jaja teško da može sva dobro pokriti, pa je moguće da ona koja se nalaze sa vanjske strane nisu dovoljno grijana. Ovo nije uvijek slučaj, jer majka tigrica tokom inkubacije premješta jaja, okreće ih i provjerava da li su sva ravnomjerno zagrijana.

Inkubacija traje od 18 do 20 dana, što zavisi od temperature u prostoriji. Vlažnost vazduha treba uvijek da bude 60-70%. Na jajima sjedi samo ženka, a izuzetno rijetko se desi da je mužjak nakratko zamjeni. Većina mužjaka izbjegava da uđe u gnijezdo.

Ako ženka napusti gnijezdo nakon što je već počela da leži na jajima, može se posumnjati da unutra nešto nije u redu, a najčešči uzrok je prisustvo parazita.

Nakon deset dana inkubacije ljuska oplođenih jaja dobija zagasitu boju. Neoplođena jaja se mogu ukloniti da ne smetaju, ali pri tome treba znati šta se radi kako se greškom ne bi riješili oplođenog jajeta.

Ako se iz bilo kog razloga uzima jaje na kome leži ženka, to treba učiniti toplim i dobro opranim rukama. Pokreti moraju biti sasvim lagani da se sadržaj jajeta ne bi previše pomjerao. Zametak je, naime, zakačen na posebnoj elastičnoj bjelančevinastoj niti (halazi) koja mu omogućava da uvijek stoji uspravno i da se nikad previše ne približi ljusci jajeta i zalijepi za nju. Ljuska je porozna i propušta vazduh i vlagu, a ako je previše porozna, u jaje mogu prodrijeti razne bakterije i virusi. Odgajivači znaju da zametak može da ugine ako ga napadne virus koji je prošao kroz ljusku.

Postoji još nekoliko razloga zbog kojih zametak u jajetu može da ugine:

1. Ako ptica mokrog perja leži na jajima, u jaje može da prodre previše vlage.
2. Tigrica često prevrće jaja kako bi se ravnomjerno grijala, a to čini kljunom i nogama. Ako su joj kandže prerasle, moguće je da probuši tanku ljusku jajeta, mada se to rijetko događa. Dobro je kandžice podrezati ako sumnjamo da su prerasle.
3. Jaje u sebi sadrži sve hranljive materije i vitamine potrebne za razvoj zametka. U slučaju da je ptica bila loše hranjena, i jaje će biti slabije snabdjeveno potrebnim materijama, pa zametak neće moći da se potpuno razvije. Zato je važno da pticu koju želimo da parimo uvijek raznovrsno i kvalitetno hranimo. Kada je u fazi nošenja jaja, ishranu treba pojačati.
4. Vezivna bjelančevinasta nit (halaza), koja održava zametak u sredini, balansirajući pri svakom prevrtanju jajeta može popustiti i zametak se onda zalijepi za ljusku jajeta. Ako se to dogodi, jaje se pod težinom uspravi i to je dovoljan znak da sa njim nešto nije u redu.

Rijetko se događa da ženka odbija da leži na jajima. Ako ipak imamo takav slučaj, takva ženka više nije za parenje i treba je isključiti iz gniježđenja, a njena jaja treba spasiti podmetanjem pod drugu ženku.

Za razliku od npr. kanarinke, koja odbija da leži na jajima koja smo dirali, tigricama to ne smeta. Ipak, učestalo diranje gnijezda dovodi do toga da ga tigrica sa strahom napušta i onda ostaje predugo u njemu prepuštajući se gladi. Ako ga i napusti da bi se nahranila, čim primjeti da smo u blizini, odmah će se vratiti natrag u gnijezdo. Tigrica veoma požrtvovano brani svoje gnijezdo, jaja i mlade. Čini to mašući krilima i zaklanjajući mlade i jaja. U takvim situacijama može nehotice napraviti štetu, pa je bolje bar tri sedmice, u vrijeme inkubacije i dvije nakon izlijeganja, ne uznemiravati ženku, bez obzira koliko pitoma ona bila.

Nakon tri sedmice (18-21 dan) iz gnijezda će se čuti tanušno pijukanje, a mužjak će uzbuđeno skakutati oko otvora. Blago lupkanje i kretanja koje dolazi iz dubine gnijezda znaci su da ženka hrani svoje prvo pile. Ljuske od jajeta će djelimično pojesti, a ostatak izbaciti napolje.

U ovom trenutku je teško obuzdati radoznalost pa će (gotovo) svi poželjeti da zavire u gnijezdo i vide prvo pile. Ako se ptičica vadi iz gnijezda, što nije preporučljivo, to ne smije dugo da traje, a ruke moraju biti tople i čiste.

Kao i svi papagaji, tigrice se rađaju nedovršene: oči su zatvorene, kljun nije formiran, kandžice tek iznikle, perja uopšte nema. Jedino je digestivni sistem dobro razvijen i pile će do daljnjeg uzimati velike količine hrane i tako nastaviti da se razvija van jajeta.

Roditelji će ga veoma pažljivo hraniti i to tako što će u početku otac prebacivati hranu iz svoje voljke u majčinu, a ona će je davati piletu. Nakon dva dana izleći će se i drugo pile, nakon četiri treće, i tako redom. Po leđima i krilima prvog počeće da niču izdanci perja. Pošto se pilići izležu svakog drugog dana, ako ih u leglu ima šest, onda je razlika u veličini i razvoju prvog i šestog - dvanaest dana, i prvi će se već prilično operjati kada se izlegne posljednji.

No, bez obzira koliko pilića majka imala u gnijezdu, ona će svakog hraniti tačno određenom količinom i vrstom hrane. Najmanje pile će dobijati kašastu hranu, a najveće zrnastu. Majka će prvo hraniti najstarije pile, i to zrnima sa vrha voljke, a najmlađem će davati već polusvarenu hranu sa dna voljke. Prosto je zadivljujuće kako to majka tigrica vješto radi. Kako najmanje pile ne može da stoji na nogama, već leži potrbuške podupirući se krilima dok mu je glava položena u stranu, majka će ga pažljivo, uz pomoć kljuna i nogu, okrenuti na leđa i tako mu ubacivati hranu u kljun.

Za vrijeme hranjenja mladih, roditelji će, da bi omekšali hranu, uzimati mnogo veće količine vode nego obično. Takođe, roditeljima treba davati više meke hrane, kao i voća.

Kada se prvo mlado izlegne, dobro je pokušati na pod gnijezda staviti piljevinu, pa na nju položiti preostala jaja i pile. Ovo je zgodno učiniti zbog lakšeg čišćenja gnijezda, jer se preostala jaja prljaju pilećim izmetom. Kada se piljevina isprlja, treba je zamijeniti novom. Majka će, pošto je sad zauzeta brigom za mladunče, manje pažnje obraćati na spremanje gnijezda i mala je vjerovatnoća da će piljevinu izbaciti. Piljevina ne smije biti sitna, kako opiljci ne bi ušli pticama u nozdrve.

Trećeg dana postaju vidljivi izdanci perja koji niču na koži pileta. Nakon deset dana pile progleda. Poslije tridesetak dana tigrice su potpuno operjale i pokušavaju da napuste gnijezdo, izvijajući vratove ka njegovom otvoru. Tu će ih sačekati otac i, presamićen preko otvora gnijezda, brižljivo hraniti. Nakon što napuste gnijezdo, mužjak će ih hraniti još neko vrijeme, dok će se ženka posvetiti ležanju na novim jajima.

Ako se parovi drže po kavezima (boksovima), piliće treba odvojiti od roditelja i staviti u posebnu volijeru dvije sedmice nakon što sami napuste gnijezdo. Tu će se, u većem prostoru, kretati i letjeti, i tako će se razvijati i ojačati.

Tigrice inače uče da jedu i ljušte sjeme gledajući roditelje i druge starije jedinke, pa se zato u volijeru stavi i jedan odrasli mužjak koji će ih, koristeći svoj autoritet, učiti da lete i da jedu. Ovdje je potreban oprez, jer mužjak može ponekad napasti mlade i iskljucati ih. U tom slučaju treba ga hitno zamijeniti nekim mirnijim.

Iskusni odgajivači standarda, u želji da novoizlegli pilići dobiju što kvalitetniju hranu iz majčine voljke, pribjegavaju i posebnom triku - podmeću piliće pod drugu majku. Zašto? U voljci ženke će se, neposredno pred izlijeganje pileta iz jajeta, formirati vrlo hranjiva kašasta smjesa, koja će piletu omogućiti da stekne potreban imunitet. Ova tečnost slična je prvom majčinom mlijeku (kolostrumu) i vrlo je važno da je novoizlegli ptić pojede. Kako pojedini odgajivači procjenjuju, prva smjesa je najhranjivija, pa samim tim prvo pile postaje i najnaprednije. Zato se po nekoliko izleglih pilića različitih roditelja, koji su istog dana izašli iz jajeta, stavlja pod jednu od ženki, a jaje ženke kojoj su podmetnuti pilići, stavlja se pod neku drugu. Isto se radi i sa narednim pilićima - stavljaju se svi pod jednu ženku. Tako se vrši pregrupisavanje pilića po starosti i svaka ženka ima pod sobom jedno svoje i dva do tri tuđa pileta. Na taj način svi pilići, čim se izlegu, dobijaju prvu hranu (kolostrum). Ovaj način se može primjeniti samo ako je u igri mali broj parova, tako da se tačno zna koje je čije pile, inače može doći do zbrke u evidenciji. Da bi se to izbjeglo, svakom podmetnutom piletu se labavo veže oko nožice končić određene boje. Tako će se kasnije, kada se pilići prstenuju, tačno znati koje je čije pile.

Tigrice imaju jako izražen roditeljski nagon. On se manifestuje jakom željom za hranjenjem druge jedinke. Taj nagon za medusobnim hranjenjem razvijen je već kod malih tigrica koje će, još u gnijezdu, pokušavati da nahrane svoju braću i sestre. Zbog ovoga je malo vjerovatno da bilo koje od pilića ostane gladno. Ako ga ne nahrane roditelji, nahraniće ga neko od starije braće.

Neke ženke, nakon izlijeganja mladih, nalaze vremena da same čiste gnijezdo izbacujući prljavu piljevinu napolje. Druge za to nemaju vremena, pa ćemo morati mi. Suviše pedantne ženke toliko se zanesu čišćenjem gnijezda da iz njega izbacuju sve što im se čini suvišnim i stranim. Tako se dešava da izbace i po koje pile, najčešće greškom, hvatajući kljunom prsten na nožici (ako je pile prstenovano). Tigrica, naravno, prsten doživljava kao potpuno strano tijelo u gnijezdu, a pogotovo je iritira ako je od metala i sija se.

Bez obzira koliko su tigrice brižni i požrtvovani roditelji, ukoliko želimo da imamo lijepo i napredno leglo, nije na odmet da i sami povedemo računa o pravilnom odgoju pilića i to tako što ćemo povremeno prekontrolisati šta se u gnijezdu događa i u kakvom su stanju ptići.

Već je rečeno da ženku ne treba previše uznemiravati, a svakako je ne treba preplašiti. Gnijezdo nikad ne treba skidati i otvarati ga dok je ona unutra, jer se može toliko uplašiti da odustane od daljeg ulaženja u njega.

Ono na šta treba obratiti pažnju pri kontroli pilića je da li su kljun i nožice čisti. Ukoliko se naslage skorene hrane dugo nalaze na pilećim noktima, koji su još veoma mekani i u fazi rasta, može doći do toga da počnu rasti ukrivo i da se deformiše cijela nožica. Isto se događa i sa kljunom. Zato je poželjno takve naslage otkloniti, a to ćemo najlakše učiniti ako komadićem vate potopljene u mlaku vodu otopimo i obrišemo skorenu hranu. Ako se hrana skorila na unutrašnjem dijelu kljuna, najpraktičnije je da uzmemo drvce šibice i blagim okretanjem ostružemo ostatke hrane. Posebno je važno provjeriti nosne otvore, da nisu zapušeni piljevinom/hoblovinom.

Ako se desi da u gnijezdu zateknemo mrtvo pile, poželjno je odmah ga odnijeti na laboratorijsku pretragu. Ovo je najbolji način da se spriječi eventualna pojava infektivne bolesti koja može uništiti čitavo leglo. Cijena autopsije je uvijek manja od cijene koju može prouzrokovati zaraza.

Ukoliko su se pilići izlegli u zimskom periodu, preporučljivo je da se u sobi u kojoj se ptice nalaze drži upaljeno svjetlo tokom cijele noći. Zimi je dan kratak i pile neće dobiti dovoljno hrane ako majka nije stigla da napuni svoju voljku toliko da može da ga hrani i tokom noći. Svjetlo treba držati upaljeno i u slučaju da sijeva i grmi, jer preplašena ptica može da izgazi ptiće.

Ponekad se desi da roditelji tigrice odbiju da hrane neko mlado, ili se razbole ili uginu. Ako ne postoji mogućnost da se pile podmetne drugim roditeljima, onda treba pristupiti ručnom hranjenju.

Pre svega, ovakvom piletu se mora obezbjediti stalna temperatura od 30-32°C, koliko iznosi temperatura pod majčinim perjem. U tu svrhu može da posluži bolnički kavez u koji treba postaviti mekani pamučni peškir na pod i napraviti udubljenje u koje se smješta pile. Zatim pile treba jednim krajem prekriti da bi se osjećalo zaštićenim, kao pod majčinim krilom. Ugrađeni termostat u bolničkom kavezu omogućava da se temperatura stalno održava na oko 30°C. Ponašanje pileta treba neprestano nadzirati. Ako primjetimo da mala tigrica maše krilima i meškolji se, znači da joj je pretoplo i temperaturu treba smanjiti. Ako se stiska i počne da drhti, odmah treba povećati temperaturu jer malo pile, čim se ohladi, može da ugine.

Ako bolničkog kaveza nema, onda treba uzeti malu činiju od vatrostalnog stakla sa poklopcem i u nju staviti mekanu tkaninu u koju se spušta pile. Činiju treba djelimično poklopiti i staviti blizu izvora toplote. Pored činije treba staviti i termometar, kako bi se stalno kontrolisala temperatura. Važno je da se pored izvora toplote uvijek postavi i posuda sa vodom koja će isparavati i obezbjediti potrebnu vlažnost vazduha (60-70%).

Pile se hrani posebno napravljenom kašom: oljušteno zrnevlje se dobro samelje u mlinu za orahe ili biber, onda se doda malo tople vode da se napravi kaša, i na kraju se doda kap multivitaminskog rastvora. Za ovu kašu od zrnevlja se koristi oljušten proso, suncokret, pšenične klice i suhi keks u prahu.

Kaša se piletu najlakše daje pomoću pipete ili šprice. Treba je polako istiskati u kljun, vrlo oprezno da se pile ne bi zadavilo. Treba paziti i da kaša ne prlja tek izniklo perje, jer se kasnije sasušena materija teže skida, a ometa rast perja. Pile se prve tri sedmice hrani svaka dva sata, danju i noću. Nakon toga, hrani se svaka četiri sata. Važno je i da se kaša, prije hranjenja, malo podgrije.

Prstenovanje se vrši kada je tigrica stara 5 do 7 dana. Prstenovi se prave od aluminijuma, rjeđe od plastike, a nabavljaju se u udruženjima odgajivača ptica. Postoji zatvoreni i otvoreni način prstenovanja.

Širina zatvorenog prstena s unutrašnje strane iznosi 4-5 mm a debljina mu je 1 mm. Na prstenu su označeni inicijali odgajivača ili društva, međunarodna oznaka saveza, godina legla i broj prstena. Sve ostale podatke o ptici odgajivač vodi u posebnoj knjizi, tzv. knjizi uzgoja. Ptica koja nije prstenovana ne može učestvovati na izložbama u takmičarskom dijelu, ali može u revijalnom, u tzv. otvorenoj klasi.

Prstenovanje je veoma delikatan postupak za početnike, a pojedini odgajivači izbjegavaju da prstenuju ptice zbog straha od sakaćenja pilića.

Prsten se najprije iznutra pažljivo premaže vazelinom, parafinsklm uljem ili nekim drugim masnim neotrovnim kremom, a istim sredstvom treba namazati i nogu pileta koje se prstenuje. Pile se uzime u lijevu ruku i prsten navuče samo malo preko prva dva prsta. Zatim se treći prst, koji je okrenut naprijed, postavi ispod prva dva, pa se i on provuče kroz prsten. Prsten se zatim polako navlači do članka pa se posljednji, četvrti i najkraći prst, okrene unazad, pa i preko njega prevuče prsten. Kad prođu svi prsti, prsten je siguran i slobodno se kreće po nozi pileta.

Treba napomenuti da zglobovi na nozi ovako mladog pileta još nisu u potpunosti formirani, pa se prstl mogu savijati više nego kod odraslih tigrica. To, naravno, ne znači da prst, grubim postupkom, ne može da se iščaši, pa čak i otkine.

Ukoliko se propusti vrijeme za prstenovanje i pile preraste, postoji i otvoreni prsten, koji se stavlja pomoću specijalnih kliješta.

Već je rečeno da se može dogoditi da majka tigrica, čisteći gnijezdo od stranih tijela, želeći da izbaci prsten napolje, izbaci i pile. Uopšte, poznato je da svi svjetlucavi predmeti iritiraju ptice. Zato je najbolje prstenovanje izvršiti predveče, prije nego što ptica pođe na spavanje. Nekoliko dana nakon što je prstenovano pile stavljeno u gnijezdo, mora se dobro paziti da ga majka ne izbaci. Ukoliko je u pitanju visoko postavljeno gnijezdo u volijeri, pile vjerovatno neće preživjeti pad. Ako je, pak, pile izbačeno iz gnijezda u manjem kavezu, treba provjeriti da li je još živo. Ako jeste, što je vrlo moguće, biće manje ili više ohlađeno, zavisno od toga koliko je vremena provelo van gnijezda. Zato ga, prije vraćanja u gnijezdo, treba nakratko zadržati u ruci i hukanjem polako zagrijati.

Sve dok ptičica raste treba provjeravati da li prsten dobro stoji na nozi i nije li noga možda prerasla širinu prstena. U slučaju da se pojavi otok ispod prstena i prsten izazove nagnječenje, pticu treba odmah odvesti veterinaru da prsten isječe i tu pticu ne treba ponovo prstenovati.

Treba navesti i neke teškoće koje se mogu javiti prilikom nošenja jaja. Ptici, u slučaju ovih problema, treba na vrijeme pružiti pomoć i rezultat će u velikom broju slučajeva (90%) biti pozitivan.

1. Ako tigrica nije uzimala dovoljno kalcijuma u periodu dok je čekala da snese jaje, a i prije toga, može doći do teškoće u formiranju ljuske. Ljuska na jajetu se formira dok ono putuje kroz jajovod. Osmog dana, kada je ljuska potpuno formirana, jaje se spušta u kloaku (analni otvor) i ptica ga snese u gnijezdo. Ako se, nakon osam dana ljuska ne formira, u kloaku će se spustiti jaje sa mekom ljuskom i ptica će ga izbaciti kao izmet.

2. Drugi relativno čest problem je kada ptica ne može da snese jaje. Razlog može biti preveliko jaje ili slabost kloake. Ptica se tada jako napinje, ulazi i izlazi iz gnijezda, uočava se da je veoma uznemirena, ali jaje nikako ne izlazi. Vrlo brzo, ptica se spušta na pod kaveza i tu, u uglu, čuči.

Ako se ovo dogodi, moramo ptici obavezno pomoći da jaje izbaci. U protivnom, ljuska jajeta se može zalijepiti za zid jajovoda i izazvati upalu, kao i dalje komplikacije od kojih nakon 24 sata ptica može da ugine.

Postoji nekoliko načina da se jaje izvadi. Najvažnije je pticu staviti na toplo mjesto i obezbjediti joj mir. U tu svrhu poslužiće sasvim mali kavez iz koga treba ukloniti prečkice, tako da je ptica prinuđena da čuči na podu. Na pod treba staviti mekanu lanenu krpu na kojoj će ptica ležati. Zatim kavez treba staviti iznad suda sa parom, tako da se od vlage i toplote kloaka proširi. Po toploti navlažene prostirke može se ocijeniti da li je ptici prevruće. Uz to, na kloaku treba kanuti nekoliko kapi parafinskog ulja, a kap ulja može se staviti i ptici u kljun.

Najvažnije je pticu ostaviti u potpunom miru. Ako nakon dva do tri sata ne snese jaje, treba se obratiti za pomoć veterinaru. On će jaje izvaditi pažljivim razbijanjem i drobljenjem u trbušnoj duplji. Ovo ne smijemo nikako sami činiti, niti upotrebljavati bilo kakvu silu u pokušaju da jaje istisnemo i sl. U tom slučaju, ptica će sigurno uginuti.

Ponekad se jaje i spusti u kloaku, ali se iskrene po širini, i ptica ne može da ga snese. Tada ono blokira pražnjenje crijeva, zbog čega ptica može uginuti.

3. Treći čest problem je kada, nakon snesenog jajeta, kroz kloaku ispadne i dio jajovoda. On tada otekne i ta oteklina viri iz analnog otvora.

Razlog ovome je vjerovatno urođena slabost trbušnih mišića ili previše tvrd i kompaktan izmet u periodu dok je ptica nosila jaja, zbog čega se previše naprezala. Zato je i važno da joj se u vrijeme parenja daje što više voća i povrća, kako bi se kloaka praznila sa što manje naprezanja.

Kad se primjeti da je jajovod ispao, treba ga malo ovlažiti nekim uljem, npr. parafinskim, i sačekati da otok splasne pa jajovod čistim komadom vate na štapiću pažljivo vratiti u kloaku. Ukoliko je ispali dio zaprljan izmetom, pokušaćemo da ga očistimo 2%-nim rastvorom borne kiseline ili običnom mlakom vodom. Valja napomenuti da se sve ovo radi jako oprezno i čistim rukama.

Nakon ovoga ptica je obično potištena, a može imati i temperaturu. Zato je treba ostaviti na toplom i mirnom mjestu dok se ne oporavi. Ako se niz jajovod spušta još neko jaje, onda je vjerovatno da će ono izaći ranije i nedovršeno, tj. sa mekom ljuskom.

Tigrica koja pati od ovog poremećaja vjerovatno će i pri sljedećem nošenju jaja imati isti problem. Jajovod se može uvijek vraćati, ali bolje je ovakvu pticu ne mučiti i isključiti je iz gniježdenja.

4. Najteži je, ipak, slučaj kada se jaje ne spusti u jajovod, nego zaluta i uđe u trbušnu duplju. Tu se stvara zapaljenje i ptica vrlo brzo i u mukama ugine.

Vrlo korisne informacije i odlično ilustrirano. Hvala drug.

Ja ću samo dodati neke sitnice koje se ne uklapaju obavezno u gornju priču, a mogu se uzeti u obzir...

- Prva jaja često propadnu, ili se tek jedno izlegne. To je tako, nema potrebe za obeshrabrenjem.
- Jaja su prirodno zaštićena i nije potrebno čistiti ih ili štititi od izmeta izlegnutih pilića.
- Neoplođena jaja ne treba izbacivati jer bi ženka mogla nastaviti da nosi i bespotrebno se iscrpljuje.
- Ako ženka izgubi perje na trbuhu to ne znači da je bolesna i slično.
- Ako ženka u početku ne da mužjaku da priđe gnijezdu i to je normalno.
- Ako ptica snese jaje van gnijezda, a ono se ne polomi i na vrijeme ste primjetili, možete ga smjestiti u gnijezdo.
- Za uspješan razvoj i izlijeganje jajeta bitna je temperatura zraka oko 22°C i vlažnost oko 60%.

• Poticanje parenja

Info: ova mješavina će potaknuti ptice na parenje i važi za sve vrste papagaja.
Sastojci: sitno isjeckano žumance tvrdo kuhanog jajeta, petit keks, malo plavog maka u zrnu.
Opcionalno: ako će pticu lakše potaknuti da jede, može se dodati i rendana mrkva.
Serviranje: 4-5 dana, dva puta dnevno, držati po 4-5 sati pa sklanjati jer se jaje brzo kvari.

• Prehrana mladih

Info: ovu kašastu mješavinu će roditelji uzimati kako bi kvalitetno hranili svoje mlade.
Sastojci: mljeveno tvrdo kuhano jaje (žumance i bjelance), petit keks, kukuruzno brašno, griz, malo plavog maka u zrnu.
Opcionalno: nakon 5 dana u smjesu se može dodati i sitno rendana mrkva.
Serviranje: svakodnevno do izlaska mladih iz gnijezda, također mijenjati svakih 4-5 sati jer se jaje brzo kvari.

Pošto je sezona, vrijedi podići ovu temu na vrh.

Ljudi molim vas za savjet. Imam dve tigrice koi imaju samo dve jaje ali nije mi jasno kako da postignem60%vlaznosti, kavez drzim na terasom. Hvala aco mkd

Ako se radi o zatvorenim prostorijama onda klima uređajima. U normalnim uslovima važna je odgovarajuća temperatura i da nema propuha.

Zanimljivo :/)

Lijepo imati na jednom mjestu, hvala ti.

Pozdrav svima!
Ova tema odavno nije posecena pa se nadam da ce neko videti... Dakle, prosle godine nabavila sam prvo jednu a vrlo brzo i drugu tigricu. Ispostavilo se da je jedna musko druga zensko. Nabavila sam hranu za tigrice sa mineralima kao i onu obicnu dajem im sargarepu i jabuku vole rendanu, vole i cveklu spanac ne toliko. Kupila sam i pakovanje frutty patte koje jedu samo ako pomesam sa obicnom hranom. Pre jedno tri meseca sam napravila gnezdo i iskreno nisam se puno nadala da ce nesto biti. Ali pre mesec dana zenka je pocela da ulazi i pre nedelju dana snela prvo jaje. Procitala sam pa mogu reci skoro sve sto je moglo da se nadje na internetu odgledala razne video snimke i skoro sve mi je jasno i oko razmnozavanja i hranjenja...samo mi nije jasno da li tigricama treba davati vitamine i koje ili pored ove ishrane koje sam navela nema potrebe? Dakle, ako im dajem hranu sa dodacima minerala, sargarepu, jabuku, cveklu, sipinu kost da li su potrebni jos neki dodaci ili je ovo sasvim dovoljno?

Hvala svima na odgovoru!

ovo je muzjak Laki

a ovo je zenka Liki koju nisam htela mnogo da uznemiravam pa sam slikala na brzinu...

Mislim da je dovoljno to što dajete. Želim vam sreću s leglom.

Pozdrav dobio sam dva para tigrica pre 6 meseci, starosti su negde oko 11-12 meseci, jedan par je sneo jaja i za par dana će i mladi ako prodje sve u redu, hteo bih da se posavetujem kad dodju mladi kako i šta, gnezdo je sa udubljenjem u kavezu sam stavio i piljevinu ženka je sama unela i gnezdo i napravila kako joj odgovara medjutim video sam da se kasnije menja to i stavlja se nešto drugo grudvičasto, šta je to i koju svrhu igra to, i ako može neki savet oko ptića, da napomenem da je kavez po metar sa svih strana, hvala unapred.

Pozdrav,

u suštini ženka sama brine oko gnijezda, odlučuje hoće li zadržati ili izbaciti piljevinu, uredi kako njoj odgovara i ne treba ništa dalje da joj se dira. I sve ostalo roditelji sami brinu, naše je uglavnom da im obezbjedimo mir i hranu. Sretno.