Batokljun

Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) je ptica iz porodice zeba, unutar reda vrapčarki. Najbliži srodnik mu je zimovka. Vrlo su tihe i nenametljive ptice, a obično se mogu naći u parovima ili manjim grupama.

Batokljun je dug između 16,5 i 18 cm, težak između 48 i 62 g. i ima raspon krila od 29 do 33 cm. Ženke su manje od mužjaka, koji imaju upadljivije perje. Kljun je sive, metalne boje (svjetliji zimi nego ljeti), noge su kratke i ružičaste, rep kratak, a oči smeđe boje. Glava je svijetlosmeđa, grlo crno, bočne strane vrata i leđa su sive boje, krila tamnosmeđa, a trbuh sivkastosmeđ. Sredinom krila protežu se i tri linije, bijela, smeđa i plava.

Hrani se tvrdim plodovima, koje drobi svojim jakim kljunom i snažnim viličnim mišićima, koji mogu proizvesti silu kakvu stvara teret od 30 do 48 kg. Osim toga, hrani se i bobicama, pupoljcima i povremeno gusjenicama i insektima. Mogu sažvakati i lišće masline. Često se hrane u grupama, naročito zimi.

Rasprostranjeni su u čitavoj Evropi, istočnoj Aziji (uključujući i sjeverni dio Japana) i Sjevernoj Africi. Obično nastanjuje listopadne šume, naročito ukoliko drveće daje plodove. Javljaju se i u parkovima i vrtovima. Mogu se naći i u zimzelenim šumama ukoliko u blizini postoji izvor vode. Zimi traže šume sa drvećem koje im pruža hranu, kao što su trešnje ili šljive.

Batokljun se gnijezdi jednom godišnje, u periodu od aprila do juna. (Wikipedia, Ptice.info)

Namrgođeni ljepotan.

Baš je mrgud.

Zanimljiv.

Jučer sam ju prvi puta vidjela da na mom balkonu jede sjemenke suncokreta kojima hranim sjenice. Čini mi se da ne voli društvo. Sjenice uzmu sjemenku brzo i plaho i odlete s njom. Vrapci dolaze u grupi i kljucaju, a batokljun se ne da smetati, jede i jede a ostale ga se ptičice klanjaju. To je moj prvi dojam.