Bukavac

dragon

Registrovani član
Poruke
505
Reakcije
214
Lokacija
Spol
Bukavac nebogled (Botaurus stellaris)
Bukavac nebogled (Botaurus stellaris), često i samo bukavac, je ptica iz roda Botaurus. Pripada porodici čaplji.

Kada je uznemirena, stoji mirno u jednom mjestu i podigne kljun i glavu. Ovakvo ponašanje i boja perja skrivaju pticu tako dobro da ju je skoro nemoguće vidjeti. Zapravo ih se mnogo češće čuje nego vidi, jer mužjak ispušta zvukove koji se mogu čuti i 5 kilometara dalje. Najčešće ga se vidi ljeti, ranim jutrom, dok leti iz ili prema skrovištu. Vrat je u letu savijen, a zamasi krila brzi. Bukavac nebogled je neznatno veći od američkog bukavca (Botaurus lentiginosus) i ima izraženije oznake na leđima.

Ima smeđkasto-tačkasto perje i nezgrapnog je izgleda. Mužjak i ženka su približno iste veličine, 69-81 cm dugi. Prosječan raspon krila je 130 cm. U južnoj Evropi se može pomješati sa neodraslom jedinkom gaka.

Hrani se ribama, žabama i drugim manjim vodenim organizmima.

Gnijezdi se u raštrkanim parovima u većim trščacima. Poligaman je, te mužjak može imati nekoliko ženki. Gniježđenje se odvija rano. Mužjakovo bučno glasanje se najčešće čuje u zoru i sumrak. Ženka polaže 3-6 jaja smeđkaste boje, koja oba roditelja inkubiraju 25-28 dana.

Staništa ove ptice u Aziji i Evropi su uz vodene površine s pojasom trske i rogoza i smanjuju se, iako nije ugrožena vrsta. Najviše ih ima u zapadnoj i južnoj Evropi. Migrira južnije u područja u kojima se zimi voda ledi. Osim evropske vrste (Botaurus s. stellaris) poznati su su i:

- južnoamerički bukavac (Botaurus pinnatus)
- američki bukavac (Botaurus lentiginosus)
- australski bukavac (Botaurus piciloptilus).

Američki bukavac (Botaurus lentiginosus)
Američki bukavac (Botaurus lentiginosus) je velika, zdepasta ptica smeđe boje slična bukavcu nebogledu iz Evrope. Duga je 59-70 cm, sa rasponom krila od 95-155 cm.

Kao i svi pripadnici porodice čaplji, američki bukavac se hrani beskičmenjacima, ribom, insektima i malim gmizavcima.

Iako brojan u većini svog regiona, američki bukavac je često dobro skriven u močvarama i vlažnim travnjacima. Ako osjeti da je primjećen, nepokretno stoji sa kljunom uperenim prema nebu, zbog čega se stopi sa trskom. Najaktivniji je u sumrak. Zov zvuči kao duboko bubnjanje.

Gnijezdi se na izoliranim mjestima. Ženka gradi gnijezdo, a mužjak ga štiti. Ženka inkubira 2-3 jajeta 34 dana, a ptići napuštaju gnijezdo nakon 6-7 sedmica.

Zimuje na jugu SAD-a i Srednje Amerike. Kako se sele daleko, u rijetkim slučajevima zalutaju do Evrope, do Velike Britanije i Irske.

Ne postoje podvrste američkog bukavca, ali je u kasnom Pleistocenu živjela manja podvrsta, nazvana B. l. columbianus.

Brojnost ove vrste se smanjuje zbog gubitka staništa.

Australski bukavac (Botaurus poiciloptilus)
Australski bukavac (Botaurus poiciloptilus), također poznat kao smeđi bukavac, nastanjuje jugozapadnu i jugoistočnu Australiju, Tasmaniju, Novi Zeland, Novu Kaledoniju i Ouveu. Australske populacije se smanjuju još od 20. vijeka. Uglavnom su stanarice.

To je velik bukavac, oko 70 cm dug, sa smeđim i crnim pjegama i prugama, i blijeđim grlom. Prosječna težina je 1100 grama. Djelimično je noćna vrsta koja nastanjuje močvare sa gustom vegetacijom.

Hrani se vodenim životinjama poput žaba, jegulja i slatkovodnih ljuskara. Kao i ostale čaplje, ove ptice koriste nekoliko načina lova: stajanje i čekanje, vrebanje i aktivno gonjenje. Pomiču krilima i nogama kako bi zbunili ili privukli plijen.

Pojedinačno se gnijezde na tlu u gustoj močvarnoj vegetaciji na ugaženoj trsci i drugim biljkama. Sezona parenja traje od septembra do decembra. Nekoliko ženki se gnijezdi unutar teritorije jednog mužjaka. Ženka snese 4-6 jaja.

Ima karakterističan zov koji nalikuje na bubnjanje. Glasa se najčešće noću.

Glavni uzrok prošlog i sadašnjeg nestajanja australskog bukavca je isušivanje i degradacija močvara.

Južnoamerički bukavac (Botaurus pinnatus)
Južnoamerički bukavac (Botaurus pinnatus) je veliki pripadnik porodice čaplji koji živi u tropskim područjima Novog svijeta. Kao i drugi bukavci roda Botaurus, perje mu je uglavnom smeđe i prugasto. Iako je rasprostranjena vrsta, rijetko se viđa - vjerovatno zbog toga što se dobro sklapa sa okolišem - i njegovo ponašanje ostaje slabo poznato.

Južnoamerički bukavac je velika čaplja, veličine 63,5-76 cm i teži oko 800 g. Oba spola slično izgledaju, ali ženke su manje od mužjaka i imaju smeđi umjesto crnog repa. I odrasli i mladunci su svijetlosmeđi i jako išarani prugama. Mladunci su više crvenkasti.

Trenutno postoje dvije priznate podvrste:
- Botaurus pinnatus caribaeus (Dickerman, 1961) – Istočni Meksiko, Beliz i (rijetko) Gvatemala.
- Botaurus pinnatus pinnatus (Wagler, 1829) – jugoistok Nikaragve do Ekvadora i Gvinea, južno kroz Brazil do Paragvaja i sjeveroistočne Argentine.

Naziv "južnoamerički bukavac" i ne pristaje baš najbolje ovoj ptici, jer živi sjeverno čak do juga Meksika. Njegov region je od jugoistočnog Meksika do sjeverne Argentine, a ponekad je opažen i u Gvatemali. Pojavljuje se uglavnom u nižim regijama, ali je viđen na visini od 2 600 m nadmorske visine.

Može se naći u raznim slatkovodnim staništima, uključujući guste trščake, poplavljene travnjake sa visokom travom i močvare. Vegetacija koja tu preovladava su visoke trave oštrice (Cyperaceae), vodeni zumbuli (Eichornia), site (Juncus), obične trske (Pharagmites) ili rogoz (Typha). Također će iskoristiti plantaže riže i šećerne trske kao stanište.

Južonoamerički bukavac je uglavnom noćna ptica.

Uobičajeno za potporodicu Botaurinae (što nije uobičajeno za većinu drugih čaplji), južnoamerički bukavac se razmnožava solitarno. Svoje gnijezdo, platformu ili plitku zdjelu od biljnog materijala, gradi među gustom vegetacijom nisko iznad površine vode. Ženka snese 2-3 maslinastosmeđa jajeta i smatra se da ih samo ona inkubira. Skoro nikada se ne razmnožavaju izvan vlažne sezone. (Wikipedia, Ptice.info)
 
Pronađi:
Vrh