Nacionalni park Kozara

Nacionalni park Kozara jedan je od tri Nacionalna parka u Bosni i Hercegovini. Osnovan je 1967. godine. Prije njega nastao je Nacionalni park Sutjeska (1965.), a 2008. proglašen je i Nacionalni park Una.

Planina Kozara nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. To je niska, ostrvska planina smještena između Panonske nizije na sjeveru i Dinarida na jugu, te omeđena rijekama Savom, Unom i Vrbasom. Iako visina njenih vrhova ne prelazi 1000 m.n.v., Kozara svojom visinom, prostranstvom i ljepotom dominira ovim dijelom BiH. U narodu je poznata kao „Krajiška ljepotica“ zahvaljujući svojim gustim kompleksima listopadnih i četinarskih šuma, proplancima, bistrim potocima te bogatstvu flore i faune.

Poslije II svjetskog rata planina Kozara je postala čuvena po herojskim borbama antifašista ovog kraja za slobodu, te se već 1947. godine krenulo sa aktivnostima na izdvajanju i kreiranju Kozare kao nacionalnog parka. 6. juna 1957. godine šume planine Kozare proglašene su za šume istorijskog značaja, a 6. aprila 1967. godine proglašen je Nacionalni park Kozara, s ciljem da se zaštite prirodne ljepote, spomenici i druge znamenitosti ovog područja i unaprijedi turistička ponuda i promocija.

Prve pisane podatke o flori Kozare ostavio je francuski istraživač Ami Boué, koji 1842. godine u svom djelu „La Turqui d’Europe“ iznosi vrijedna zapažanja o vegetaciji Kozare.

Za vrijeme osmanske vladavine, pruski intelektualac Franz Maurer je, 1868. godine, putujući kroz Bosnu prošao preko padina planine Kozare te u izvještajima o tom putovanju iznio značajne podatke o sastavu šuma.

Prva temeljitija istraživanja flore BiH objavio je Günter Beck-Mannagetta od 1903. do 1927. godine. U njegovoj knjizi pominje se i nekoliko lokaliteta sa Kozare.

Istraživanjem flore u organizaciji Botaničkog odsjeka Prirodnjačkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, od 1959. do 1962. godine, obuhvaćeno je nekoliko lokaliteta na Kozari koji su danas potpuno ili djelimično u sastavu Nacionalnog parka Kozara.

Kozara je svojevrsna vazdušna banja, jedinstvena po brzini regeneracije crvenih krvnih zrnaca. Ovo je mjesto gdje možete dišući punim plućima uživati u prelijepim ambijentima kozaračkih šuma, baveći se raznim aktivnostima. Planinarenje, biciklizam, sportsko penjanje i skijanje čine boravak na Kozari potpunim. Obilježene pješačke staze pružaju izvrsnu priliku da upoznate ovu planinu, uživate u njenim slikovitim pejzažima, a istovremeno poboljšate svoju psihofizičku kondiciju.

Centralni dio Nacionalnog parka i planine Kozare zauzima područje Mrakovice (806 m.n.v.), na kojem se prostire nekoliko zaravnjenih platoa visine od 700-800 metara. Ovdje se često održavaju kulturne manifestacije i okuplja veliki broj posjetilaca Nacionalnog parka Kozara.

Ostali značajni vrhovi su: Gola planina (876n/m), Rudine (750 n/m), Jarčevica (740 n/m), Glavuša (793 n/m), Bešića-poljana (784n/m), Vrnovačka glava (719n/m), Benkovac-Jurišina kosa (705n/m), Šupljikovac (652n/m), Zečiji kamen (667n/m), Kozarački kamen (659n/ m).

Na području Nacionalnog parka nalaze se izvori većih potoka i rijeka (Mlječanice, Moštanice, Kozaračke rijeke - Starenice) što NP "Kozaru" čini orohidrografskim čvorištem istoimene planine.

Geomorfološki posmatrano, teritorija parka je veoma heterogena i orografski jako izražena, što se posebno manifestovalo specifičnom vegetacijom i klimatskim promjenama. Trijarski krečnjaci i dolomiti u južnom području planine, na nekim mjestima, grade tipične kraške oblike reljefa, uz pojavu grebena...

Do sada su brojni istraživači-biolozi vršili istraživanja određenih grupa faune, ali ta istraživanja su djelimična te park ne raspolaže sa preciznim podacima o aktuelnom stanju.

U toku 2013. godine članovi biološko-istraživačke organizacije "Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta" iz Banje Luke, u sklopu istraživačkog projekta finansiranog od strane Raford fondacije, izvršili su evidentiranje vrsta ptica koje naseljavaju područje Nacionalnog parka Kozara i pojedinih ostalih područja planine Kozare. Vršena su terenska istraživanja i poređena sa starijim podacima. Pronađeno je 18 novih vrsta u odnosu na stare podatke, ali nažalost nije primjećeno nekoliko veoma važnih i rijetkih vrsta koje su ranije zabilježene na Kozari.

Pored promocije rezultata istraživanja, u saradnji sa Nacionalnim parkom montirane su kutije za dugorepu sovu, ugroženu i rijetku vrstu kojoj je Kozara jedno od najvažnijih staništa u BiH, kao i za šumsku sovu i gaćastu kukumavku, karakterističnu za četinarske šume. Kutije treba da omoguće lakše praćenje i proučavanje zaštićenih vrsta, kao i uspješniju reprodukciju ovih ptica.

Umjesto po nekadašnjim bitkama, nadam se da će više ostati poznata po izuzetnim prirodnim ljepotama.