Brljci, vodenkosovi

Pahuljica

Moderator
Poruke
391
Reakcije
186
Lokacija
Spol
Brljci su pripadnici roda Cinclus, jedinog u porodici ptica Cinclidae. Nazivaju ih još i vodenkosovi, vodeni kosovi, marangone ili ronci. Jedinstveni su među pticama po tome što mogu roniti.

Brljci su male, zdepaste, kratkorepe, kratkokrile ptice sa snažnim nogama. Obično su tamnosmeđi, nekad skoro crni, ili smeđe-bijeli. Vrsta Cinclus schulzi ima smeđe perje sa malo riđe na grlu. Dugi su 14 - 22 cm, a teški 40 - 90 g. Mužjaci su veći od ženki. Imaju kratka krila i stvaraju prepoznatljiv zujeći zvuk u letu.

Brljci nastanjuju slatkovodna staništa u višim predjelima Evrope, Azije i obje Amerike. U Africi žive samo u planinama Atlasa u Maroku. Nastanjuju obale brzih planinskih rijeka sa hladnom i bistrom vodom. Tokom sezone parenja posjećuju i obale jezera i mora.

Za razliku od mnogih vodenih ptica, brljci su građom vrlo slični kopnenim pticama (npr. nemaju nožne prste povezane plovnom kožicom), ali imaju neke morfološke i fiziološke prilagodbe svom staništu. Njihova krila su vrlo jaka pa ih mogu koristiti kao peraja pod vodom. Imaju gusto perje sa velikom trtičnom žlijezdom, čije izlučevine perje čine vodootpornim. Relativno duge noge i oštre kandže omogućuju im da se drže za kamenje u brzoj vodi. Oči brljaka imaju dobro razvijen mišić za fokusiranje koji može promijeniti zakrivljenost sočiva i poboljšati vid dok su u vodi. Također imaju kapke na nosnicama, koji sprječavaju ulazak vode. Njihova krv ima visoku koncentraciju hemoglobina, što omogućava skladištenje više kisika u krvi nego kod kopnenih ptica. To im omogućava da ostanu pod vodom bar 30 sekundi.

Njihova ishrana se uglavnom sastoji od beskičmenjaka, manjih riba i riblje ikre. Također se hrane školjkama i ljuskarima, pogotovo tokom zime kad su larve insekata manje dostupne. Male životinje love na obalama slaktovodnih rijeka i potoka sa brzim tokom. Stoje na kamenju i love na rubu vode, ali se često i čvrsto uhvate za kamenje pa hodaju po njemu djelimično ili potpuno pod vodom

Parovi za parenje osnivaju povezana područja u nizovima, koje brane od ostalih brljaka. Na svom teritoriju par mora imati dobra mjesta za gniježđenje i odmaranje, ali je dostupnost hrane za par i mladunce glavni faktor koji određuje dužinu teritorija. Zbog toga on može biti od 300 m do preko 2,5 km.

Gnijezda brljaka su obično smještena na skrivene lokacije blizu vode. Mogu biti i u pukotinama, cijevima, ispod mostova i sl. Vrlo rijetko ih postavljaju na drveću. Obično su velika, okrugla i udubljena. Prave ih od mahovine, a iznutra oblažu travom i korjenčićima.

Uobičajena veličina legla kod tri sjeverne vrste je 4-5 jaja, a kod južnih nije poznata. Pretpostavlja se da Cinclus schulzi snese 2 jajeta. Inkubacija traje 16-17 dana. Mladi su čučavci, pa ih ženka grije svojim tijelom još 12-13 dana. Oba roditelja ih hrane, a operjavanje traje 20-24 dana. Nakon što napuste gnijezdo, mladima treba još nekoliko sedmica do potpunog osamostaljenja. Ove ptice ponekad podignu i drugo leglo u godini ako im uslovi to dopuštaju.

Brljci se glasaju glasnim zvukovima visokih frekvencija, slično kao kod ostalih ptica koje žive pored brzih rijeka. Često komuniciraju i vizuelno, karakterističnim kretnjama i treptanjem, kojim pokazuju blijede gornje očne kapke. Na taj način privlače partnere i tjeraju protivnike. (Wikipedia, Ptice.info)
 
Pronađi:
Vrh