Muzika, i šta trenutno slušate?

dragon

Registrovani član
Poruke
500
Lajkovi
210
Lokacija
Spol
#2
Malo o domaćim bendovima. Krenuću od najvećih - neprevaziđenih Indexa.

Indexi
Indexi su najdugovječnija i jedna od značajnijih bosanskohercegovačkih i jugoslovenskih pop-rock grupa. Djelovali su od 1962. do 2001. godine i u tom su razdoblju objavili dva studijska albuma, 27 singl ploča, te 12 kompilacijskih albuma, no daleko je više njihovih snimljenih pjesama koje iz raznih razloga nisu objavljene.

Smatraju se pionirima jugoslavenskog rocka.

Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock-škole. Indexe je osnovala grupa studenata, pa otuda i sam naziv grupe. Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo Dugme), i bas gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Misaljević, klavijaturista Ðorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović.

U početku su svirali instrumentalnu muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.

Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.

Na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvi singl. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova „Sedam veličanstvenih” (tema iz filma „The Magnificent Seven”), „Večeras u gradu mladih” („Teensville Tonight” Johnny and Hurricanes) i „Atlantida“ („Atlantis“ The Shadows), dok je temu „Nikada“ komponirao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u BiH.

Krajem 1964. Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).

Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u aprilu u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju „Oko malih stvari svađamo se mi“ koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči. Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije izveli su kompoziciju „Pružam ruke“ koju je kao i „Zašto je prazan čitav svijet“ Slobodan Bodo Kovačević komponovao na stihove Nikole Borote, i one su uz pjesme „Naše doba“ i obradu „Nowhere Man“ od The Beatlesa (u njihovom prepjevu „Jednom smo se svađali“) kompletirale ovaj drugi EP singl Indexa.

Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se sve više orijentišu na sopstveni materijal. Oktobra 1967. godine svirali su na festivalu u Opatiji i postali prvi VIS koji je učestvovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme „Nedjeljom ujutro“ i „Neću biti sam“ Đorđa Novkovića. Te godine su često na koncertima i pločama pratili pjevačicu Zdenku Vučković. U novembru 1967. godine otišli su na dvomjesečnu turneju po SSSR-u. Po povratku su nastupili na festivalu Vaš šlager sezone '68 s pjesmom „Pustinjak“, koja je uz kompozicije drugih izvođača zabilježena na albumu u izdanju PGP RTB-a.

U proljeće 1968. godine bubnnjar Đorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (rođen 1946. u Osijeku, ex Dinamiti, Pro arte). Na Opatijskom festivalu ’68. Indexi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva „Jutro će promijeniti sve“ osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu „Ako jednom budeš sama“. Te jeseni Kornelije je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu ulazi novi klavijaturist, Đorđe Novković.

Slijedi historijski datum u karijeri Indexa – 15. januar 1969. Tog dana započelo se snimanje pjesme „Plima“, koju je komponovao Slobodan Bodo Kovačević, a tekst napisao Davorin Popović (podaci sa singl ploče "Plima", "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" i "Pogledom ugasila je plamen" u izdanju "Jugotona").

Sljedeći jednako važan događa se u istoj godini, 11. oktobra, kada je snimljena prva domaća rock poema „Negdje na kraju u zatišju“, prva rock tema koja je trajala duže od 10 minuta. Melodiju je komponovao Slobodan Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička.

U decembru 1969. godine Ismet Nuno Aranutalić je otišao u vojsku i neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, preteču Bijelog dugmeta.

Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih personalnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (ex Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagrebfest '70. Indexi su nastupili s pjesmom „Da sam ja neko“, koju je komponirao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. „Da sam ja neko“ uz “Svijet u kome živim“ (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona.

Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfest '71. Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju „Izvor“ (muzika Hegedušić, tekst Perfiljeva) i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe. Pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe odlazi Ranko Rihtman i novi orguljaš je Vlado Pravdić (ex Vokinsi, Ambasadori), ali će i on od jeseni krenuti dalje (odlazi u grupu Jutro Gorana Bregovića), pa je klavijaturist Indexa postao Enco Lesić (ex Dalmatini, Split).

Iste godine na festivalu Vaš šlager sezone Indexi su s pjesmom Milana Đajića „Da li postoji ljubav“ osvojili su drugo mjesto publike. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji „Maksimetar“ TV Beograd, Indexi promovišu pjesmu Enca Lesića „Sve ove godine“ koja je postala mega-hit (1981. godine pjesmu je u ska formi obradilo Bijelo dugme). Lesić je ubrzo napustio Indexe i u Zagrebu osnovao grupu Spektar. S Indexima je ponovo Vlado Pravdić koji je u grupi ostao do 1973. godine kada je prešao u grupu Jutro (od 1974. godine Bijelo dugme).

U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme „Hej ti, mlado momče” (muzika Ljupče Konstatinov, tekst Maja Perfiljeva) zabilježen je na duplom albumu s ovog festivala. Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom „Sanjam“(Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva), da bi ubrzo po povratku u Sarajevo uradili i pjesmu „Balada„ (muzika Fadil Redžić i Slobodan Kovačević, stihovi Maja Perfiljeva), koja je uz “Sanjam“ objavljena na još jednom izuzetno popularnom singlu grupe (Jugoton, 21. 06. 1972.). Ovdje treba spomenuti da su Indexi 29.10.1972. godine u prepunoj Skenderiji održali veliki koncert kojim su obilježili 10 godina postojanja.

Početkom 1973. godine došlo je do čudne muzičke fuzije sa sastavom Pro arte. U to vrijeme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je sastav Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je pristupio i pjevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime u ovisnosti od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.

U aprilu 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća „Predaj se srce“, koja im je donijela i prvi zlatni singl. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti tzv. laganim notama. U novembru 1973. godine Kovačević i Popović su otišli u vojsku i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom „Samo su ruže znale“ kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada. U to vrijeme je izašao njihov prvi LP album, ali ne s novim pjesmama, nego kao kompilacija najuspešnijih kompozicija sa singlova.

Krajem 1974. godine grupa je nastavila s radom. Umjesto bubnjara Miroslava Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjevima je sada bio Milić Vukašinović (ex Čičak, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je, umjesto Novkovića koji je u međuvremenu preselio u Zagreb, svirao profesor muzike Miroslav Maraus.

Uoči Nove 1975. godine grupa je objavila singl s pjesmama „Bacila je sve niz rijeku„ (muzika Fadil Redžić, tekst Kemal Monteno) i „Pogrešan broj“. Na spektakularnom koncertu koji je 22. februara 1975. održan u Skenderiji, pod nazivom „Povratak Indexa„ (Hit '75), doživjeli su očekivan trijumf. Poslije tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a predgrupa im je bio novi sastav Teška industrija, predvođen klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom turneje iz grupe je otišao Maraus, a u grupu se vratio Enco Lesić. Na Opatiji '75 Indexi su izveli Lenđelovu pjesmu „Ti si mi bila naj naj“, a na festivalu Vaš šlager sezone osvojili su treće mjesto publike s pjesmom “Volim te“ Aleksandra Koraća. Na Splitskom festivalu predstavili su se s pjesmom Đorđi Peruzovića „Obala pusta, obala vrela“.

U drugoj polovini 1976. godine Davorin Popović je realizirao solo album „Svaka je ljubav ista (osim one prave)“ koji su snimili kompletni Indexi. Ploča je promovisana velikim koncertom 21. februara 1976. godine u Skenderiji, a Davorina Popovića su i na koncertu pratili Indexi i njihov novi klavijaturist Nenad Jurin (rođen 1953. u Sarajevu, ex Cod).

Indexi su po običaju nastupili na festivalu Vaš šlager sezone, s Redžićevom pjesmom „Moja Hana„, a Davorin Popović je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu "Beogradsko proleće" s pjesmom „Stani malo zlato moje“ Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike.

Krajem 1976. godine Milić Vukašinović je prešao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Perica Stojanović (ex Ambasadori) i Đorđe Kisić. Ambiciozni album Modra rijeka na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki „Kameni spavač„ i “Modra rijeka“ Indexi su objavili 1978. godine i poslije dugo godina vratili se jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota - Radovan i Indexi, materijal je miksan u Minhenu u studiju "Barbarossa" pod budnim okom Nikole Borote - Radovana i Slobodana Bode Kovačevića, kao gosti su svirali Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman, stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio slikar Mersad Berber. Modra rijeka je kasnije nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su "Ispili smo zlatni pehar", "Pozovi me na kafu", "310 poljubaca" i "Pozdravi Sonju".

Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu „S tobom dijelim sve“ snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.

Godine 1986. Indexi su objavili četvorostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je 1991. godine i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu, Time, YU grupu, R.M. Točak band i Dragu Mlinareca, Indexi su nastupili na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987. u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu „YU rock legende„ (Jugoton 1987.), snimljenom na tom nastupu, našle su se i njihove pjesme „Sve ove godine“, „Balada“, „Plima“ i „Bacila je sve niz rijeku“. Nešto kasnije isti koncert je ponovljen u Beogradu i Sarajevu (19.12.1987). U okviru muzike za film Kuduz koju je pripremio Goran Bregović, Davorin Popović je otpjevao obradu stare sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" koja je pod imenom „Žute dunje“ objavljena na ploči „Kuduz“ (Diskoton 1989.).

Tokom rata u BiH grupa Indexi nije radila, ali su snimili pjesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić I Fadil Redžić su cijelo vrijeme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu.

Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom „XXI vijek„ Zlatana Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je, uz devet drugih pjesama, objavljena na trećem Davorinovom solo albumu “S tobom dijelim sve“ (kuriozitet: isti naziv kao i drugog albuma), a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pesme su komponirali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (ex Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić.

Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića sastav su činili bubnjar Peco Petej, basist Davor Črnigoj i klavijaturist Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine devedesetih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim evropskim prijestolnicama. Januara 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Krajem aprila održali su tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u. Publika ih je dočekala s oduševljenjem. Kao gosti na njihovim beogradskim nastupima učestvovali su Kornelije Kovač, Nenad Milosavljević (Galija) i Vladimir Savčić Čobi, a najavio ih je Dušan Prelević. Na koncertu u Novom Sadu dobrodošlicu im je poželio Đorđe Balašević.

Godine 1999. Indexi su objavili tek drugi studijski album "Kameni cvjetovi", na kojemu su se vratili svom izvornom rock zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Kao gosti na snimanju su učestvovali Ekaterina Averianova (čelo), Željka Katavić, Alen Mustafić i Dragoljub Savić (prateći vokali). Autori muzike su Slobodan Kovačević i Ranko Rihtman, tekstova Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran, a na ploči se našla obrada sevdalinke "Snijeg pade na behar na voće".

Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj "Zetri", održanog 1. oktobra 1999. godine objavljen je na duplom disku "01. 10. 1999. Zetra". Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović, Mladen Vojičić Tifa i članovi sarajevske grupe 7 Up.

Posljednji koncert Indexa dogodio se u Banjoj Luci, u dvorani Borik, 5. maja 2001. godine.

Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili da prestanu s radom.

U BiH je ustanovljena godišnja Nagrada Davorin koja se dodjeljuje najuspješnijim muzičarima.

Na prvu godišnjicu Popovićeve smrti muzička produkcija RTV BiH objavila je CD singl "Pjesma za Davora", koju je napisao Zlatan Fazlić Fazla, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojičić Tifa.

Bodo Kovačević je umro 22. marta 2004. godine.

Bubnjar Đorđe Kisić je umro 25. novembra 2005. godine, a prvi bubnjar grupe Nedo Hadžihasanović 3. februara 2006. godine.

Knjigu o Idexima U inat godinama (Quattro Media 2006.) napisao je novinar iz Zenice Josip Dujmović.
 

zorion

Moderator
Poruke
410
Lajkovi
244
Lokacija
Spol
#3
Skroz
Skroz je rock grupa iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Čine je vođa Adnan Šaran te Dejan Ostojić, Esad Bratović, Nedžad Mulaomerović, Elvir Salčinović i Nino Škiljić.

Grupa je oformljena 1996. godine kada su se Adnan Šaran (vokal), Nedžad Mulaomerović (bubanj), Mirza Suljagić (bas), Sloven Anzulović (gitara), tada inače članovi Zabranjenog pušenja i Top Liste Nadrealista motivirani širokim opusom pjesama Adnana Šarana, odlučili vratiti iz Zagreba u postratno Sarajevo i osnovati bend.

Uslijedilo je vježbanje po garažama i podrumima a potom i prve svirke u sarajevskom klubu "Bulldog". U to vrijeme još nisu imali ime za svoju grupu. Krajem 1997. godine grupa dobija ime "Skroz" i u decembru te godine se prvi put pojavljuju u medijima sa pjesmom "Godina nova".

Početkom 1998. godine iz Izraela se vraća Dejan Ostojić - Dejo , koji je uz Šarana jedan od starih, predratnih tvoraca ideje o nečemu što će kasnije postat "Skroz". Iako basista po struci, svoj doprinos u to doba je pružao na klavijaturama i to je bilo ono što je do tada falilo da priča oko zvuka banda bude u potpunosti zaokružena. Uslijedile su pripreme za prvi album. Prvi nastup Skroza bio je u Sloveniji u okviru festivala "Rock Otočec" 1998. godine gdje su premijerno odsvirali materijal koji će se kasnije naći na njihovom prvom albumu i dobili veliku podršku mnogobrojne publike. Nakon toga uslijedilo je niz nastupa širom Hrvatske i BiH u okviru turneje Zabranjenog pušenja.

Krajem 1998. Skroz po postignutom dogovoru sa producentom Zlajom Hadžićem odlazi u Holandiju na snimanje njihovog prvog albuma. Snimljeno je 14 pjesama u studiju u Amsterdamu od kojih će se 12 odabranih kasnije naći na albumu. Skroz sa svojim debi albumom nailazi na veliku zainteresiranost kod izdavača te se odlučuju na ugovor sa izdavačkom kućom Croatia Records u čijem je aranžmanu, u Amsterdamu sredinom 1999. godine, urađena postprodukcija. Početkom 2000. Skroz izbacuje najavni single za album "SKROZ" koji izlazi u maju iste godine pod etiketom Croatia Records / Tessa Audio. Album je najavila pjesma "Sve sam jači" postigavši u BiH neočekivani uspjeh, te se dugo vremena zadržala na mnogim tv i radio top listama.

Sloven Anzulović - Slo u ljeto 2001. napušta grupu, a na njegovo mjesto dolazi Dino Šukalo. Skroz zatim napušta i Mirza zbog rada na doktoratu u Italiji. Dejo je tad zasvirao svoj matični instrument u bandu (bas) a na mjesto klavijaturiste dolazi Nedžad Podžić - Poćko, dotadašnji klavijaturista Zabranjenog pušenja.

Nakon sarajevskog koncerta 24. decembra, Skroz radi turneju po većim gradovima u BiH i usporedo priprema novi album. U septembru 2002. Dino Šukalo napušta grupu, te Esad Bratović (član grupe Sikter), do tada učesnik u mnogim koncertima Skroza i gost na prvom albumu, postaje gitaristom grupe. Grupa u konačnom sastavu započinje pripreme za drugi album. Snimanje novih pjesama trajalo je do sredine 2003. godine kada se materijal šalje u Amsterdam kod producenta Zjaje Hadžića. Skroz tada odlazi na ljetnu turneju po BiH i Jadranu.

Drugi album grupe Skroz završen je početkom 2004., a objavljen je, u julu iste godine pod etiketom izdavačke kuće "Menart". Prvi single sa novog albuma bio je za pjesmu "Super žena". Video spot za tu pjesmu radio je PRO.BA team na čelu sa Redžinaldom Šimekom i Eminom Kujundžić, i nominiran je za BH muzičku nagradu u kategoriji najboljih video spotova u 2004. godini. Likovno rješenje omota za Savršeni organizam uradila je Hana Zec, također nominacija za DAVORIN-a. Na albumu se nalazi 15 pjesama autora Adnana Šarana, a na jednoj od njih gostuju Bure i Edo Maajka.

Skroz je pred BiH publikom promovirao svoj drugi album 28. augusta 2004. godine u Sarajevu kada im je pripala čast da velikim solističkim koncertom zatvore 10. Sarajevo Film Festival. Taj nastup prenosila je FTV uživo te su ljudi širom BiH imali prilike upoznati se sa novim pjesmama u live verziji.

Naredna godina je provedena radno intenzivnim koncertima uglavnom u regiji. Veliku popularnost kod publike postiže i drugi singl zadnjeg albuma "Srušio sam stan". Iste godine izbacuju i samostalni singl "Afganistan".

U augustu 2008. godine objavljuju svoj treći studijski album "Regija" u produkciji izdavačke kuće "Hayat Production".
 

Edmir

Registrovani član
Poruke
723
Lajkovi
190
Lokacija
Spol
#7
Dubioza kolektiv
Dubioza kolektiv je jedna od najpopularnijih bosanskohercegovačkih muzičkih grupa. Bend je poznat po zanimljivom eksperimentisanju sa hip-hopom, reggae muzikom, dubom, rock i bosanskom folklornom muzikom.

Grupa je sastavljena 2003. godine od članova grupa "Gluho doba against Def Age" Adisa Zvekića i Almira Hasanbegovića iz Zenice i "Ornamenata" Brane Jakubovića i Vedrana Mujagića iz Sarajeva. Ornamenti su poznati po svom radu sa Adijem Lukovcem.

Kasnije, bendu se priključuju gitarista Armin Bušatlić, bubnjar Senad Šuta, sound inžinjer Dragan Jakubović, a 2011. i saksofonist Mario Ševarac.

Članovi benda u različitim periodima bili su i vokali Adisa Zvekic i Alan Hajduk, bubnjar Emir Alić, te perkusionista Orhan Maslo.

U aprilu 2004. godine objavljuju svoj prvi studijski album nazvan Dubioza kolektiv. U decembru iste godine u saradnji sa Benjaminom Zephaniahom i Mush Khanom iz pakistansko - britanskog benda "Fun-da-mental" objavljuju EP Open Wide.

U junu 2006. godine izlazi album Dubnamite.

2008. godine izdali su svoj prvi album na bosanskom jeziku - Firma Ilegal. Do tad su isključivo pjevali na engleskom.

U aprilu 2010. izdaju album 5 do 12, koji je stavljen na besplatan download sa njihove službene web stranice.

2011. godine objavljen je album Wild Wild East, a 2013. Apsurdistan.

Svaki od albuma imao je značajnu medijsku pažnju, praćen originalnim i kvalitetnim spotovima, te brojnim nastupima širom svijeta. U regionu ih smatraju bosanskim brendom i jednim od najoriginalnijih bendova novijeg vremena.

Nastupili su na brojnim festivalima, između ostalih: Sziget Festival, Hungary (2005/2006), Socha Reggae Riversplash Festival, Slovenia (2005), Exit Festival, Serbia (2005/2007/2009), Eurosonic Festival, The Netherlands (2005), Topvar Rock Festival, Slovakia (2005/2006), Barevná planeta festival, Czech (2005), Rototom Festival, Italy (2006), Colors of Ostrava Festival, Czech (2006/2007/2011), Fete de l’Humanite, France (2006), Balkan Trafik Festival, Belgium (2007), Real Beat Festival, Czech (2007), Couleur Cafe Festival, Belgium (2007), Taksirat Festival, Macedonia (2007/2011), Belgrade Beer Fest, Serbia (2008/2011), Bruis Festival, The Netherlands (2008), Viva la Pola Festival, Croatia (2008/2009), Dirty Old Festival, Croatia (2009), Križanke Urban Fest, Slovenia (2009), Njoki Summer Festival, Slovenia (2009), Rockoupani Festival, Czech (2009), Pivolend festival, Macedonia (2009), Hartera festival, Croatia (2010), INmusic festival, Croatia ( 2010/2011), Fusion festival, Germany (2010), Dunya festival, The Netherlands (2011), IRAF festival, Romania (2010/2011), Mondiali Antirazzisti festival, Italy (2011), Terraneo festival, Croatia (2011), ITAK festival, Slovenia (2011)...

Između ostalih nagrada, 2011. godine osvojili su prestižnu MTV nagradu „Best Adria Act“.
 

paxaro

Registrovani član
Poruke
755
Lajkovi
245
Lokacija
Spol
#9
Bijelo dugme
Bijelo dugme, jedna od najpoznatijih bosanskohercegovačkih i jugoslavenskih rock grupa, osnovana u Sarajevu 1974. godine. Izdala je devet albuma u periodu od 1974. do 1989. godine.

Iako mladi, osnivači su bili već iskusni muzičari. Goran Bregović, kompozitor, gitarista i neprikosnoveni šef Bijelog dugmeta rođen je 22. marta 1950. godine u Sarajevu. U djetinjstvu nije pokazivao posebno zanimanje za svirku, pa je izbačen iz niže muzičke škole kao lijenčina i netalentovan violinista. Stvari su se promijenile kad mu majka kupuje prvu gitaru – počinje naporno vježbati i već u osnovnoj školi osniva prvi sastav.

Željko Bebek, rođen 16. decembra 1945. godine u Sarajevu. Pjevao je u grupi Kodeksi, jednom od poznatijih sarajevskih sastava tog vremena. Na jednom je koncertu Bebek zapazio Bregovića i preporučio ga kolegama iz grupe.

Historija grupe Kodeksi počinje 1969. godine. U to vrijeme budući vođa Bijelog dugmeta, Goran Bregović je svirao bas gitaru u grupi Beštije. Pošto je Kodeksima bio potreban bas gitarista, na Bebekov prijedlog, Bregović postaje član grupe.

Od 1969. do 1971. kroz Kodekse prolaze vokal Ismeta Dervoz, gitarista Edo Bogeljić, ritam gitara i vokal Željko Bebek, bas gitara pa solo gitara Goran Bregović, bubnjar Luciano Paganotto, bas gitara Zoran Redžić, te Milić Vukašinović kao bunjar.

U jesen 1971. godine gitarista Ismet Arnautalić poziva Bregovića poziva da formiraju grupu Jutro u kojoj su se potom našli i Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pjevač Zlatko Hodnik. Kroz ovu fazu grupe prošli su i Goran Ipe Ivandić, klavijaturista Vlado Pravdić, te Jadranko Stanković kao zamjena za Redžića.

Budući da ih je publika znala po pjesmi "Kad bi' bio bijelo dugme", a Arnautalić je svojim odlaskom iz grupe zadržao naziv "Jutro", grupa je 1. januara 1974. godine službeno nazvana "Bijelo dugme".

Slijede brojni nastupi, albumi, nagrade, skandali... Bend su obilježile tri faze - pjevači Željko Bebek, Mladen Vojičić Tifa i Alen Islamović.

Mladen Vojičić "Tifa" je rođen u Sarajevu 17. oktobra 1960. godine. Svoj nadimak Tifa je dobio još kao klinac. Nije znao pravilno izgovarati slovo "V", pa je umjesto "Volim te" govorio "Folim te". Jednom dok je prolazio voz rekao je: ”Ide lokomotifa...” i tako tifa, tifa..., ostade Tifa.

Alen Islamović rođen je u Bihaću 17. avgusta 1957. godine i poznat je još kao pjevač bh. grupe Divlje jagode.

Početkom 1989. godine Bijelo dugme polazi na dvomjesečnu turneju, ali poslije koncerta u Derventi, Alen Islamović mučen bolovima u bubrezima napušta grupu i odlazi kući u Bihać. Turneja se naglo prekida, otkazuju se koncerti u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz. Niko tada nije pomislio da će do slijedećeg koncerta najpopularnije grupe bivše Jugoslavije proći čak šesnaest godina.

Željko Bebek se po izbijanju rata seli u Zagreb i nastavlja karijeru, Zoran Redžić odlazi u Finsku, a Mladen Vojičić - Tifa tek 1995. napušta Sarajevo i odlazi u Njemačku. Ipe Ivandić se po izbijanju rata seli u Beograd gdje je tragično nastradao 1994. godine.

Bregović nastavlja uspješnu karijeru kompozitora filmske muzike koju je započeo radovima na filmovima Kuduz i Dom za vješanje. Tokom devedesetih postaje jedan od najpoznatijih evropskih etno kompozitora.

Bijelo dugme se ponovo okupilo 2002. godine i pod sponzorstvom moćne Coca-Cole odsviralo spektakularne oproštajne koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu pred više od dvjesto hiljada gledalaca. Nakon ovoga, Bebek, Tifa i Alen su održali niz zajedničkih koncerata, bez Bregovića jer je ostao u lošim odnosima sa Bebekom.

Bregović se 2012. godine vratio u Sarajevo, gdje živi i Vojičić. Islamović je u Bihaću, a Bebek trenutno živi u Zagrebu.
 

Scorpio

Registrovani član
Poruke
605
Lajkovi
139
Lokacija
Spol
#13
Juli 2013, danski Roskilde festival.



Na festivalu su učestvovali i Kraftwerk, Metallica, The National, Queens of the stone, Age, Rihanna, Sigur Ros, Slipknot, Volbeat...
 

Pahuljica

Moderator
Poruke
381
Lajkovi
182
Lokacija
Spol
#20
Dino Merlin
Edin Dervišhalidović - Dino Merlin je rođen 12. septembra 1962. godine u Sarajevu gdje provodi djetinjstvo i gdje se školuje. Osnivač grupe Merlin, kantautor i pjevač iste grupe od njenog osnivanja 1983. godine.

Sa grupom Merlin snima pet studijskih albuma: 'Kokuzna vremena' 1985, 'Teško meni sa tobom a još teže bez tebe' 1986, 'Merlin' 1987, 'Nešto lijepo treba da se desi' 1989 i 'Peta strana svijeta' 1990.

Samostalnu karijeru započinje 1991. godine kao Dino Merlin i snima tri studijska albuma: 'Moja bogda sna' 1993, 'Fotografija' 1995, 'Sredinom' 2000, te album uživo 'Vječna vatra' 1999.

Autor je prve bosanskohercegovačke himne 'Jedna si jedina.' Učesnik Eurosonga u Dublinu 1993. i u Jeruzalemu 1999., te drugih velikih evropskih festivala kao što su Kopenhagen 1996., Turkovision 1997. itd. Oženjen suprugom Amelom sa kojom ima dvoje djece - Naidu i Hamzu.
 
Pronađi:
Vrh