Carić

Edmir

Registrovani član
Poruke
744
Reakcije
196
Lokacija
Spol
Carić ili Euroazijski carić (Troglodytes troglodytes) veoma je mala ptica i jedini član porodice carića - Troglodytidae, koje naseljavaju Euroaziju i Afriku (Magreb). Selica je samo u sjevernijim dijelovima. Izdvaja se svojom lijepom pjesmom.

Ovo je zdepasta ptica, dugačka desetak centimetara, sa rasponom krila od petnaestak cm, i teška desetak grama. Ima bogato, braon perje koje je na stomaku svjetlije. Rep je kratak i izdignut. Pored očiju ima svjetlosive pruge. Oštar i dugi kljun je tamnobraon boje. Ptići izgledaju slično odraslim carićima, ali im pruge iznad očiju nisu toliko uočljive dok ne dobiju perje.

Carić je inače jedna od najrasprostranjenijih i najprilagodljivijih vrsta na Zemlji. Živi u vrtovima, baštama, parkovima, na seoskim imanjima, poljanama i u šumama. Često se viđa zimi, jer u potrazi za hranom postaje manje oprezan.

Let carića je brz, osim tokom temeljnog kruženja prije slijetanja kada širi krila-rep koji mu predstavlja "padobran". Obično leti kratke udaljenosti u pravoj liniji. Kada se izloži opasnosti na otvorenom juriša sa jednog mjesta na drugo.

Carići svake godine izvedu dvije, a ponekad i tri generacije ptića. Mužjak pravi nekoliko gnijezda loptastog oblika od lišća, trave i mahovine u zidovima, drveću, ili koristi stara gnijezda. Gnijezda se koriste za spavanje, izvođenje ptića ili boravak tokom zimskih mjeseci. Kada ženka izabere gnijezdo u kojem će da snese jaja, oblaže ga perjem. Zatim snese 5-6 glatkih, sjajnih, bijelih jaja sa crvenim tačkicama na kojima leži oko 15 dana. Ptiće hrane oba roditelja. Perje dobiju nakon dvije sedmice, kada napuštaju gnijezdo, ali roditelji ih hrane i naredne dvije sedmice.

U krajevima gdje nema dovoljno hrane, mužjak i ženka žive u monogamnim parovima, dok se tamo gdje je ima u izobilju, mužjak pari sa više ženki. On može da ima nekoliko ženki sa aktivnim gnijezdom na svojoj teritoriji.

Hrane se paucima i insektima koje nalaze dok skakuću i nalijeću na zemlju, temeljno istražujući pukotine svojim dugim, tankim kljunom. Zbog takvog ponašanja su i dobili svoje latinsko ime - Troglodytes troglodytes ili, u prevodu ptice koje puze u pećinama.

Zimi se carići okupljaju u veće grupe i zbijaju u starim gnijezdima kako bi se zagrijali. Pored gnijezda koriste još i pukotine u kori drveća, šupljine u stijenama, a ponekad se kriju i u pećinama. Tada se hrane učahurenim lutkama insekata koje pronalaze ispod kore drveća i oborenih stabala, ali i sjemenkama koje traže u šumama ili hranilicama, gdje ih ostavljaju ljubitelji ptica. Tokom hladne zime u jednom gnijezdu može da se nađe i do 60 jedinki. Potrebno im je do pola sata da svi uđu noću i dvadesetak minuta da ujutro napuste sklonište.

Pjesma carića je veoma jaka i glasna za tako malu pticu. Njegova pjesma zbog trilera podsjeća na pjesmu slavuja. Njegov poziv je oštar, nizak - churr, i glasno - tek tek tek koji se više puta ponavlja.

Evropski carići su i selice i stanarice. Neki mogu da se odsele i na udaljenost do 250 km u više zaštićena staništa, naročito zimi. (artnit.net, Wikipedia, Ptice.info)
 
Pronađi:
Vrh