Uzgajivač Stanko Jakovljević, Beograd

Stanko je rođen 1949. u Beogradu i iskusni je uzgajivač. Sklonosti ka ornitologiji otkriva u ranom djetinjstva i već od 1965. posebnu pažnju mu je privukla avikultura, kao uže opredjeljenje iz ornitologije, odnosno razne vrste papagaja. Još od tada ubjeđen je da je ova porodica ptica najzastupljenija i da nijedna druga vrsta nema toliko različitosti kada je u pitanju veličina, koloritnost, intelekt, oglašavanje i druželjubivost, što ove ptice izdvaja od svih drugih vrsta.

Nakon što je na poklon dobio par tigrica, te ih uspio upariti i dobiti 4 mlade ptice, to je odredilo njegovo buduće opredjeljenje. Iz godine u godinu, u zavisnosti od materijalnih potencijala, broj jedinki i vrsta se povećavao pa je, nakon 14 kaveza sa tigricama i nimfama, došla na red izgradnja volijera.

Reprodukcija nije uvijek išla po očekivanjima. Smatra da razloge treba tražiti u nedovoljnoj, tadašnjoj informisanosti o načinima ishrane pojedinih vrsta, u našim klimatskim uslovima, periodu aklimatizacije i adaptacije ptica, načinu pripreme za parenje i odgoj mladih, što je sve prouzrokovalo i priličnim mortalitetom pojedinih jedinki i vrsta.

U kasnijim godinama svog odgajivačkog rada, shvatio je da nije sve što je pročitao u stranoj literaturi primjenjivo na našim prostorima, kako zbog klimatskih uslova, tako i zbog neadekvatne ishrane, jer pojedine vrste sjemena, minerala i vitamina nisu bile pristupačne na našim prostorima, pa je bio primoran da ih nabavlja iz Njemačke, Belgije, Holandije, Austrije, Mađarske i Italije, što je doprinijelo poboljšanju reprodukcije i kvalitetu pojedinih vrsta. Kada su u pitanju bolesti, sve lijekove je nabavljao na isti način.

Pojavljivao se na brojnim ornitološkim izložbama, te primao diplome, medalje i pehare. Danas, pored velikog izbora papagaja, u ponudi ima i kaveze, prateći pribor, hranu i ostalo.

Bogato iskustvo, čestitam.

Malo je stara priča, ali nadam se da je neko naslijedio dobar posao.